Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

OTVORENE PRIJAVE NA RADIONICU “SPLITSKA ŠKOLA FILMA”: UNDERGROUND S MEDITERANSKIM LICEM

Balkanski Kulturni Krug poziva zainteresirane da se prijave na radionicu “Splitska škola filma” Diane Nenadić koja će se održati u Kino klubu Split, 12. lipnja, od 14 do 17 sati, u sklopu međunarodnog projekta “5C Project Cine-Caravan: Culture_City_Cinema“. Za sudjelovanje potrebno je ispuniti prijavnicu ovdje.
Sintagma „splitska škola filma“ u optjecaju je od sredine 1960-ih godina, kada je Kino klub Split (utemeljen 1952) dosegnuo produkcijski i kreativni vrhunac, nametnuvši se kao najzanimljivije središte alternativnog filmskog stvaralaštva u bivšoj Jugoslaviji. Za samo nekoliko godina, prva generacija klupskih amatera i filmofila snimila je u skromnim uvjetima oko stotinu kratkih filmova, među kojima su kasnije prepoznata antologijska djela hrvatskog alternativnog ili eksperimentalnog filma, usporediva s djelima takozvane „druge“ filmske avangarde u svijetu. Najprepoznatljiviji pripadnici skupine bili su Ivan Martinac, Lordan Zafranović i Ante Verzotti, autori snažne individualnosti, koji su učili film gledajući filmske klasike, a istodobno osjećali otpor prema mainstreamu. Htjeli su snimati drukčije filmove, oslobođene „banalnosti sirovog dokumentarca“, kao i imperativa naracije i ideologije te općenito što može ugroziti ideju čistog filma.

Ta ideja bila je prije svega estetička fiksacija pjesnika i arhitekta Ivana Martinca (1938-2005). Početkom 1960-ih on je počeo snimati osebujne „filmove atmosfere“ u duhu egzistencijalizma i poetike „ravnodušnosti“, ali sa snažnom vizijom underground filma, koja je najpuniji izraz našla u njegovu Monologu o Splitu (1961-1962), poetskoj meditaciji o prolaznosti života artikuliranoj na način „montaže atrakcija“. Monolog je bio svojevrsni manifest Martinčeve škole filma, prepoznatljive po „oplemenjenom dokumentarizmu“, po spletu motiva i ikonografiji povezanoj s gradom Splitom i Mediteranom, kao i po jedinstvenom „atmosferskom bloku“ opipljivom čak i u žanrovski drukčijim filmovima, kao što su oni narativni Zafranovića ili proto-apstraktni Verzottija. Dok je istaknuta vizualno-meditativna crta „splitske škole“ našla svoje poklonike među pripadnicima kasnijih generacija splitskih filmaša poput Borisa Poljaka, sama „škola“ danas uživa status autohtonog fenomena  hrvatske filmske kulture modernističkog razdoblja, a umnogome je oblikovala i ukupnu kulturnu atmosferu mediteranskoga grada.

Diana Nenadić (Split, 1962), filmska kritičarka i publicistkinja. Filmske kritike i eseje objavljuje od kasnih 1980-ih u novinama (Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Vijenac, Zarez), časopisima za kulturu i umjetnost (Kinoteka, Quorum, Kolo, Hrvatski filmski ljetopis, Zapis),  u emisijama Hrvatskoga radija, u zbornicima o filmu, katalozima filmskih festivala i kulturnih manifestacija. Uređivala je nekoliko emisija o filmu na Trećem programu Hrvatskoga radija, a danas je članica redakcije Hrvatskog filmskog ljetopisa. Od 2000. godine zaposlena u je Hrvatskome filmskom savezu kao urednica naklade koja obuhvaća nekoliko zasebno profiliranih filmskih edicija kao i DVD-izdanja s antologijskim djelima hrvatskog eksperimentalnog, dokumentarnog i igranog filma.     

Kurira retrospektivne i druge programe eksperimentalnog i dokumentarnog filma za festivale, izložbe i manifestacije u Hrvatskoj i inozemstvu te sudjeluje u festivalskim žirijima. Od 2013. predsjednica Hrvatskog društva filmskih kritičara, a od akademske godine 2008/2009. vanjska predavačica kolegija „filmska kritika“ na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Radionica se financira sredstvima Creative Europe Media i HAVC-a, a organizira u suradnji s Kino klubom Split, te FMFS-om.