Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

PROJEKCIJA: Rashid Nugmanov – Igla (1988)

U petak 31. ožujka s pocetkom u 20.30 h možete prisustvovati projekciji filma Igla, kultnog kazahstanskog aktiviste i redatelja Rashida Nugmanova. Igla, premijerno prikazana u jesen 1988. na Golden Duke festivalu u Odesi gdje je osvojila posebnu nagradu zatečene publike i žirija, bila je prvi filmski uradak s teritorija nekadašnjeg Sovjetskog saveza koji je transpozicijom socijalnog konflikta u filmski medij sirovo naturalno tematizirao pošast narkomanije na širem teritoriju kazahstana koja je u godinama raspada komunističke doktrine prijetila pomorom čitavih sela na otvorenim narko -rutama, a gradsko je stanovništvo nemoćno trpilo moralno i idejno osipanje u sve širim krugovima mladih ovisnika.
U veljači 1989. 1000 kopija filma poslano je u cirkulaciju po kino dvoranama širom današnje Rusije s nekadašnjim zapadnim ekstenzijama, što je od Igle napravilo “filmsku  lokomotivu” – najbizarniji box office hit u povijesti ruske kinematografije, posebno s obzirom kako se radilo o niskobudžetnom avangardnom projektu. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

Rashid Nugmanov

Nakon što je 1977. diplomirao na Arhitektonskom institutu u Almaty (nekadašnja Alma-Ata) Rashid Nugmanov, krucijalni akter kazahstanskog kultur-kriega u periodu osipanja sovjetske kontrole nad širim prostorom zapadno pozicioniranih etničkih zajednica s državotvornim tendencijama, nastavio je, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća,  studije na prestižnom moskovskom nacionalnom filmskom institutu (VGIK), prvom takve vrste u svijetu. Njegov dugometražni debut Igla, premijerno prikazan u jesen 1988. na Golden Duke festivalu u Odesi gdje je osvojio posebnu nagradu zatečene publike i žirija. Igla je bila prvi filmski uradak s teritorija nekadašnjeg Sovjetskog saveza koji je
transpozicijom socijalnog konflikta u filmski medij sirovo naturalno tematizirao pošast narkomanije na širem teritoriju kazahstana koja je u godinama raspada komunističke doktrine prijetila pomorom čitavih sela na otvorenim narko – rutama, a gradsko je stanovništvo nemoćno trpilo moralno i idejno osipanje u sve širim krugovima mladih ovisnika.
U veljači 1989. 1000 kopija filma poslano je u cirkulaciju po kino dvoranama širom današnje Rusije s nekadašnjim zapadnim ekstenzijama, što je od Igle napravilo “filmsku lokomotivu” – najbizarniji box office hit u povijesti ruske kinematografije, posebno s obzirom kako se radilo o niskobudžetnom avangardnom projektu. Pogledalo ga je oko 30
milijuna gledatelja. Igla je izuzetno primljena i u kontekstu filmske kritike, kako sovjetske, tako i međunarodne, a osvojila je i prvu nagradu na filmskom festivalu u Nurembergu, te iniciralna tzv. kazahstanski novi val u kinematografiji, glazbi i umjetnosti u periodu raspada općenito. Prigodni antimarksistički moto kazahstanskih novovalovaca bio je “Ne treba nam nikakva univerzalna filozofija, niti uniformirani koncept umjetnosti. Namjesto toga okupljamo se u ljubavi i slobodi.” Nougmanov je nakon Igle odslužio mandat na mjestu predsjednika Unije kazahstanskih filmskih radnika od jeseni 1989. do proljeća 1992., te potom krenuo u novi projekt Diki Vostok (Divlji istok) koji je dovršio iduće godine. Ovaj kultni uradak, svojevremeno definiran kao post-apokaliptični punk samurajski ostern, privukao je publiku na festivalima od Venecije, preko Los Angelesa do Tokija, te je osvojio prvu nagradu žirija na festivalu u Valenciennesu (Francuska). Diki Vostok markirao je krah kazahstanskog novog vala, ali i kraj Nugmanove aktivne redateljske karijere. Od zime 1993. Nugman djeluje kao povremeni scenarist s prebivalištem u Parizu gdje obnaša funkciju generalnog direktora Internacionalne slobodne mreže, think-tank organizacije sa sjedištem u Londonu kojoj je dugoročni cilj temeljita demokratizacija tzv. ruskih razvalina. Pružao je i osobni pionirski otpor Nursultanu Nazarbaevu kojeg ustrajno u javnim nastupima tretira kao mafijaša unatoč golemoj političkoj moći Nazarbaeve predsjedničke nomenklature koja se još uvijek drži monolitno u gabartitma globalnih političkih procesa. O novom filmskom angažmanu za sada ne razmišlja, osim što je prije nekoliko godina nadzirao tehnički refresh Igle, ali ustrajno koordinira djelovanje disidentskih političkih formacija poput Foruma demokratskih sila Kazahstana i središnje Azije, Republikanske narodne partije Kazahstana, Partije kazahstanskog demokratskog odabira i humanitarne udruge Samo za Kazahstan.

 

Igla

Moro, antijunak oko kojeg se konstruira dramatrurško klupko Igle, reprezent je sovjetskog kontrakulturalnog identitetskog koncepta s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća (odigrao ga je kazahstanski alter-rocker Viktor Tsoi). Moro je pozitivan lik isključivo u romantičnoj predodžbi njegovog besciljnog narkomanskog lutanja, a u socijalnom kontekstu prezentan je kao tempirana zvijer oslobođena svih uzusa – materijalnih i psiholoških – usamljeni lovac koji na ruševinama ideologije i vlastitog zdravlja alternira koncepte dostojanstva, poštenja i osjećaja za pravdu. Konfrotiran je snagama stagnacije koje reprezentiraju kriminalno podzemlje i stalno je na meti krijumčara narkotika za kojima i sam poseže. Tijekom dramaturške razgradnje redatelj gledatelje bombardira informacijama iz različitih izvora, što film u konačnici premeće u gotovo kakafonu konfuznu konstrukciju kojom dominiraju sumanuti dijalozi aktera u kombinaciji sa zvukovima s radija i televizije. Igla je istovremeno i žanrovski križanac – integrira elemente borilačkog filma (redatelj i glavni glumac fanovi su kultnog Bruce Leea), melodrame i kriminalističke kinematografije. Prisutna je i estetika umjetničkog stripa popularnog u Sovjetskom savezu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Igla sadrži i nekoliko referenci na klasike svetske filmske produkcije, poput posvete Jean-Luc Godardovom filmu Au bout de souffle (1959), a tu je i prethodno spomenuti Bruce Lee koji se nameće u nekoliko navrata, kao i kvotacija epizode iz filma Zerkalo (1974) koji je režirao, u ovakvim situacijama neizbježni, sovjetsko-ruski klasik Andrei Tarkovsky. Muzičku kulisu konstruirao je alter-rock band Kino.

 

Trajanje: 81 minuta
Država: SSSR (Kazahstan)
Jezik: ruski (engleski titlovi)
Tehnika: kolor

 

Darko Duilo