Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija ranih filmova (1966-1970) redatelja Hollisa Framptona

Hollis Frampton je bio američki avangardni umjetnik, fotograf, pisac, teoretičar, a prije svega autor brojnih eksperimentalnih filmskih ostvarenja kojima se istakao kao jedan od pioniraonoga što će se kasnije nazivati američkim filmskim strukturalizmom. Rođen je 1936. godine u Ohiu, a odgajali su ga većim dijelom baka i djed s kojima je živio u mladosti. Bio je natprosječno inteligentno dijete, ali istovremeno jako šutljiv, na granici autističnosti kako je sam za sebe kasnije znao reći, te je od početka imao problema u školi i polazio dopunsku nastavu. Kada mu je bilo devet godina, na psihološkom testu se pokazalo da ima intelekt osamnaestogodišnjaka. Izuzetno je volio čitati, a od malih nogu ga je naročito zanimala znanstvena literatura. S petnaest godina upisao je Phillips Academy u Andoveru u Massachusettsu, ali nije položio završni test iz povijesti jer se kladio da može položiti gradivo bez da pogleda u udžbenik. To ga je koštalo osvojene stipendije za Harvard pa je umjesto odlaska na Harvard upisao Western Reserve University u Ohiu. Odslušao je i položio čitav niz predmeta od grčkog, latinskog, njemačkog, ruskog, kineskog jezika, sanskrta do matematike, ali nije diplomirao jer je odbio polagati predmete koji su mu bili potrebni za stjecanje konkretnog zvanja. Napustivši tako školovanje 1957. godine preselio se u Washington D.C. gdje je gotovo svakodnevno posjećivao Ezru Pounda koji je u to vrijeme bio u bolnici i dovršavao svoju epsku poemu „Cantos“. Već iduće godine Frampton seli u New York gdje živi s bivšim školskim kolegama – slikarom Frankom Stellom i kiparom Carlom Andreom. Počinje se baviti fotografijom i radi serije fotografija svojih prijatelja umjetnika iz čega će proizaći i njegov interes za film. Prvi su mu filmovi izgubljeni ili oštećeni, a najstariji sačuvani film je Information iz 1966. godine. Njegovi prvi filmovi imali su vrlo jednostavne strukture utemeljene na određenom konceptu, nerijetko preuzetom iz znanosti. Zbog preokupacije formom i strukturom teoretičari Framptona svrstavaju u pravac strukturalističkog filma zajedno s Michaelom Snowom, Georgeom Landowom, Paulom Sharitsom, Tonyjem Conradom, Ernijem Gehrom, Peterom Kubelkom i drugima. No, iako je prvenstveno riječ o formalnim eksperimentima kojima je osnovni gradivni element samo tkivo filma kao medija, Framptonove filmske strukture uspijevaju generirati i vrlo kompleksna značenja kao što je slučaj s remek djelom Zorns Lemma (Zornova lema). Vrlo jednostavno strukturirani, Framptonovi filmovi ipak za dublje razumijevanje zahtijevaju poznavanje znanstvenih koncepata i teorija. Filmovi Manual of Arms, Process Red i Maxwell’s Demon na neki način su posvete fotografiji preko koje je Frampton i ušao u film. U Priručniku (Manual of Arms) kamera slobodno luta polumrakom i snima pojedinačno prvo lica i glave, a potom cijele figure ili detalje (ruke, kosu i slično). Pri tom su kadrovi odvojeni tamnim blankovima što podsjeća na trenutke u kojima se aktivira zatvarač u fotoaparatu. To je baš onaj trenutak u kojem nastaje fotografija i kojega nema u filmu – kao da su iz vremenskog i prostornog tkiva filma istrgnuti trenuci koje je preuzela fotografija. Tehnologija fotografije u boji polazište je za film Process Red. Pojmom „process red“ u tiskarskoj terminologiji naziva se magenta, purpurna boja koju vidimo, ali koja se ne nalazi u spektru već nastaje miješanjem plave i crvene. Cijan, magenta i žuta su osnovne boje za tisak i fotografiju u boji. Izuzetno brza montaža kadrova ruku koje manipuliraju objektima (cigareta, čaša…) i filaža kamere koji završavaju u potpunoj apstrakciji, postiže se poseban ritam, a izmjenjuju se crno-bijele snimke s kadrovima obojanima u crvenkastu (purpurnu) boju Maxwellov demon (Maxwell’s Demon) posvećen je znanstveniku Jamesu Clarku Maxwellu čija su istraživanja dovela do pojave fotografije u boji. Kadrovi muškarca koji vježba izmjenjuju se s kadrovima čiste boje ili prizorima morske površine obojanima u jednu od osnovnih boja. Film Površinska napetost (Surface Tension) također je utemeljen na znanstvenim konceptima; na strukturalnom planu autor se bavi odnosom zvuka i slike u filmu, a na sadržajnom planu odnosom vremena i prostora. Film se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu manipulira se brzinom projekcije snimke muškarca koji govori dok istovremeno kontrolira digitalni sat, drugi dio je snimka napravljena u kontinuitetu od polovice Brooklyn Bridge-a do jezera u Central Parku i također projicirana ubrzano. Treći dio je snimka zlatne ribice koja polagano pliva unutar staklene tegle dok je zalijevaju valovi oceana što istovremeno poništava prostornu i vremensku dimenziju filma. Mrkva i grašak (Carrots and Peas) doista prikazuje mrkvu i grašak uz zvučni zapis muškarčeva govora koji do kraja uslijed tehničke manipulacije ostaje nerazgovijetan. Limun (Lemon) je izvrstan filmski eksperiment cikličke strukture koji u sedam minuta prikazuje statičan kadar limuna, a promjena proizlazi iz pokreta svjetla koje obasjava manji ili veći dio površine limuna čime se istovremeno mijenja percepcija limuna i izgled cijelog kadra. Najznačajniji Framptonov film, ujedno i temeljno djelo filmskog strukturalizma koje će utjecati na mnoge kasnije avangardne autore uključujući i Petera Greenawaya, je šezdesetominutni Zorns Lemma (Zornova lema) u kojem autor spaja kontroverzni matematički koncept poznat kao Zornova lema i princip početnice za učenje slova. Film se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu bez slike čujemo ženu kako recitira stihove iz prve američke početnice za učenje abecede. Drugi središnji dio ilustrira isti princip početnice u kojem se svakom slovu pridodaje određeni koncept odnosno riječ. Frampton niže kadrove natpisa uglavnom snimljenih na njujorškim ulicama koji prikazuju riječi u nizu od A do Z. U svakom sljedećem ciklusu jedna riječ je zamijenjena prikazom/kadrom samog pojma sve dok svi kadrovi s natpisima ne postanu kadrovi s prikazom pripadajućeg pojma. Treći dio je u potpunosti drugačiji na vizualnom planu dok se zvučni zapis sastoji od više glasova koji čitaju ulomke iz djela „On Light, or the Ingression of Forms“ Roberta Grosseteste. Struktura i izbor kadrova filma generiraju niz mogućih interpretacija iako film sam po sebi nije usmjeren na sadržaj.

Nakon 1970. i filma Zornova lema Frampton snima seriju filmova pod zajedničkim nazivom Hapax Legomena među kojima je možda najpoznatiji (nostalgia), a posljednji period života posvećuje velikom ambicioznom projektu Magellan koji je trebao biti posvećen slavnom straživaču, a temeljio se na strukturi kalendara. Ideja je bila snimiti ukupno 36 sati filma koji bi se trebali prikazivati u skladu s kalendarskim ciklusom, a tijekom razdoblja od 371 dan. Ovaj projekt nije nažalost dovršio jer je 1986. Hollis Frampton umro od raka.

 

Silvana Dunat

 

Rani filmovi (1966.-1970.):

Manual of Arms / Priručnik (1966.) 17 min

Process Red / Magenta (1966.) 3:30 min

Maxwell’s Demon / Maxwellov demon (1968.) 4 min

Surface Tension / Površinska napetost (1968.) 10 min

Carrots and Peas / Mrkva i grašak (1969.) 5:30 min

Lemon / Limun (1969.) 7:30 min

Zorns Lemma / Zornova lema (1970.) 60 min