Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija: Rainer Sarnet – November (1997)

Umjesto najavljene snimke opere Johna Adamsa Nixon in China u režiji Petera Sellarsa (kopija uništena) koju ćemo prikazati nekom drugom prilikom, ovu sezonu edukativnih projekcija Kino kluba Split 06.06. u 20:30 zatvaramo ništa manje atraktivnom hrvatskom premijerom filma November (Studeni) estonskog redatelja srednje generacije Rainera Sarneta, još jednog iz niza autora vezanih uz koncept tzv. nove filmske avangarde kojoj su temeljne odrednice ambiciozniji (kolektivni) pristupi i sukladni im izdašniji budžeti (na tragu kinematografskog koncepta  nekih kasika kao što je, primjerice, Alejandro Jodorowsky), Film Studeni nastao je na temelju estonskog bestselera Rehepapp ehk November (Stara zavada ili Studeni; 2000) autora Andrusa Kivirähka (1970), te se već nakon prvih festivalskih pilot projekcija pokazao kao iznimno dopadljiv amalgam suptilnog sineatskog naturalizma i doziranog dramaturškog nadrealizma zasnovanog na studijama paganskih običaja, crnomagijskih praksi i rane kršćanske religioznosti. Hvala svima koji su i ove godine podržali program, a posebno onima koji su pohodili projekcije. Vidimo se sredinom devetog mjeseca, a temeljni nacrt pojekcija za iduću sezonu već smo vam prezentirali u sklopu publikacije tiskane povodom 66. godišnjice kluba (besplatan primjerak možete preuzeti u klupskom prostoru). Uživajte u ljetu i čuvajte se komaraca… Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve ostale koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

Rainer Sarnet – November

 

Film November (Studeni; 2017), četvrti dugometažni uradak istaknutog estonskog redatelja srednje generacije Rainera Sarneta (1969) nešto slobodnija je crno-bijela vizualna interpretacija nacionalnog literarnog bestellera Rehepapp ehk November (Stara zavada ili Studeni; 2000) nagrađivanog književnika Andrusa Kivirähka (1970), romana koji se do danas na estonskom tržištu prodao u više od 50.000 primjeraka. Komercijalni odjek najpoznatijeg proznog djela najpopularnijeg estonskog književnika 21. stoljeća valja istaknuti kako bi se jasnije naglasila distinkcija između literanog predloška i Sarnetove ekranizacije koja je primarni romantično-melodramatski i sekundarni etnografsko-mitološki naboj (zahvaljujući stiliziranim inverzijama elemenata konvencionalne filmske kompozicije kadra u pravcu kompleksnog eksperimentalnog koncepta) premetnula u radikalni art-produkt koji bi se mogao nametnuti i kao još jedan prototip u okviru trenda nove ambiciozne sineatske avangarde kojoj pripadaju i animirana ekstravaganca Loving Vincent (Vincentu s ljubavlju; 2016)  Dorotae Kobielae i Hugha Welchmanna ili Lines (Uloge; 2016) agilnog grčkog eksploatora potencijala novih tehnologija Vassilisa Mazomenosa koji su također zasnovani na nešto izdašnijim produkcijskim troškovima u odnosu na klasične filmske eksperimente (Studeni je koštao oko 1.500.000 eura). Zahvaljujući prvenstveno majstorskim montažnim akrobacijama poljskog editora Jaroslawa Kaminskog (1960) koji je  komponirao i Oscarom nagrađeni (također crno-bijeli) film Ida (2013) redatelja Pawela Pawlikowskog (1957), te impresivnom folk-ghotic ambijentiranju direktora fotografije Marta Taniela (1976) s kojim je prehodno surađivao na filmu Idioot (Idiot; 2011), Rainer Sarnet je  (vješto degradirajući temeljni motiv nesretne ljubavi proste seljanke Linde i lokalnog zavodnika Hansa koje igraju mladi i popularni estonski glumci Rea Lest i Jörgen Liik, te na kojem počiva literarni predložak) inscenirao nadrealnu strukturu filma koja u prvom planu nameće ruralni mizanscenski okvir paralelnog upražnjavanja paganskih (mahom crnomagijskih) rituala i ranokršćanskih obreda zahvaljujući kojima srednjovjekovnim estonskim selom mahnitaju vukodlaci, šire se zarazne bolesti i dozivaju duhovi pokojnika.Tradicionalnim zazivom zla uz krvavi danak i mogućnost prevare (varijacija na ugovor s vragom) pomoću crvenog bobičastog voća primitivni seljaci oživljavaju tzv. „krattove“ (motiv iz estonske mitologije), konstrukcije od pruća i metala u kombinaciji sa životinjskim lubanjama, koji im ropski služe kako bi bezobzirno pljačkali jedni druge, njemačke vazale i zemljoposjednike, krščane, pa čak i duhove, a sve to zbog hladnoće, neimaštine i geografske izoliranosti. Iako su dosadašnje kritičke recepcije filma kao ishodišne uzore za ovaj Sarnetov onirički komplot uglavnom isticale dio Bergmanovog opusa i neke radove (poput filma Marketa Lazarová iz 1967.) Frantiseka Vlácila (1924-1999) i Alekseya Germana (1938-2013), te suvremenike kao što su (također Estonac) Veikoa Õunpuua (1972) i španjolski postmodernist Pablo Berger (1963) koji je, prvenstveno zahvaljujući dopadljivoj fantaziji Blancanieves (Snjeguljica; 2012) senzibilitetom možda najbliži autoru Studenoga, neminovnom se čini temeljna komparacija s donekle oskudnim opusom češke eksperimentalne sineastkinje Jane Sevcikove (1953), posebno s njenim remek djelom Staroverci (Starovjernici; 2001), kao i s kultnim uratkom Book of Days (Knjiga vremena; 1989) u režiji Meredith Monk (1942). Poljski elektroakustičar Michał Jacaszek (1972) potpisuje originalni filmski soundtrack koji se zasniva na periodičnim vokalizacijama i apstraktnim pasažima koji dograđuju distinciranu temeljnu zvučnu kulisu prepunu naturalnih atmosferskih šumova i trenutaka potpune tišine koji dodatno naglašavaju meditativno-kontemplativni karakter ovog filmskog keativnog kaosa. Film je regionalnu premijeru imao u sklopu prošlogodišnjeg Festivala europskog filma u Paliću pokraj Subotice (RS). Tijekom dosadašnje festivalske distribucije zavrijedio je nekoliko nagrada: Američka kinematografska udruga proglasila ga je najbolje snimljenim filmom (nagrada je uručena Mart Tanielu), na ovogodišnjem festivalu Fantasporto (Porto; Portugal) dobio je specijalnu nagradu žirija i najbolju kinematografiju, U bjeloruskom gradu Minsku u međunarodnoj festivalskoj konkurenciji osvojio je nagrade za najbolji film, najbolji soundtrack i kinematografiju, na Black Nights Film Festivalu u Tallinu (Estonija) zaslužio je nagradu za najbolji estonski film 2017., a na američkom Tribeca festivalu (New York) nagrade za najbolju kinematografiju i dramaturgiju, od kojih mu je ova potonja dodijeljena i na Virginia film festivalu koji se od 1990. održava u gradu Charlottesville koji broji mešto manje od 50.000 stanovnika, a tradicionalno selektira nove i drugačije filmove. Neposredno nakon premijernih prikazivanja preminuo je Arvo Kukumägi (1958–2017), kultni estonski glumački veteran i iznimni majstor scenske metamorforze koji je odradio jednu od sporednih uloga. Što se tiče dosadašnjih rakcija publike, one su i dalje prilično neujednačene, a za kraj ovog prikaza prenosimo i jedan komentar s imdb portala kako bismo demotivirali publiku koja bi mogla od Studenog očekivati pitoresknu sliku prirode i naturiliziranu snagu zdrave seoske populacije:¸

„This is a movie best watched stoned. Cow-skull helicopters kidnapping cattle, does that give you an idea? Estonia needs dentists. Estonia needs more attractive people. Does that give you more of an idea?“

Stoga: mainstream – odbij!, a ostali – naprijed! 

I vidimo se/čitamo opet sredinom rujna.

 

Trajanje: 115 minuta

Država: Estonija/Nizozemska/Poljska

Jezik: estonski (njemački/talijanski) (engleski titlovi)

Tehnika: crno-bijelo

 

Darko Duilo