Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija: Kihachirō Kawamoto – Retrospektiva (1973-2003)

U petak 20. travnja s početkom u 20.30 h u projekcijskoj dvorani Kino kluba Split možete prisustvovati projekcijama filmova slavnog japanskog majstora animacije Kihachirōa Kawamotoa. Kawamoto je, kao europski đak (studirao je u Pragu pod mentorstvom Jiřía Trnke), te istovremeno autor radikalno oslonjen na nacionalnu japansku kulturnu matricu, zaslužan za jedinstveni multidimenzionalni animacijski amalgam zahvaljujući kojem je svoj relativno skromni opus kodirao kao presedan u širem kontekstu povijesti primjene animacijskih tehnika i tehnologija. Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

Kihachirō Kawamoto

 

„For me, the career of Kihachiro Kawamoto represents an artistic and philosophical journey on the part of the artist. Using both Japanese and Western literature, film, animation and puppet traditions as his muses, each project explores issues related to human suffering… Kawamoto’s legacy to future generations of animators is that the artistic process should be this constant quest for knowledge and understanding.“

(Catherine Munroe Hotes – kanadsko britanska filmska, likovna i literarna kritičarka)…

Toho Co., Ltd., tokijski produkcijsko-distribucijski „ukroćeni mastodont“ pokrenut 1932. ekspandirao je tijekom Drugog svjetskog rata u slaboumni ideološki pogon s ekskluzivnim pravom na (visokobudžetno) radikalno tumačenje japanske uloge u nacrtnoj konstrukciji hitlerovog (trećeg) Reicha, što je, kako svjedoče povijesne studije kulturnih politika zemlje izlazećeg sunca, osobito radovalo ratobornog i kvislinški orijentiranog aboliranog cara Hirohita (1926-1989). Nakon kapitulacije, u procesu denacifikacije, koordinatori projekata pri Tohou razdužili su naslijeđeni tehnokratski aparat sumnjivih kvaliteta, te proveli doktrinarnu politiku angažiranja iznimno talentiranih majstora za koje se pretpostavljalo kako će, zahvaljujući osobnim autorskim umjetničkim kvalitetama koje nadilaze puke strukovne formalizme, efikasno transpozicijski izbjeći mogućnost formiranja nove destruktivne ideološke fronte u proizvodnoj domeni komercijalnog filmskog medija. Slijedom svega navedenog svoj prvi profesionalni angažman pri Tohou regulirao je 1946. i mladi Kihachirō Kawamoto (1925-2010), dizajner i konstruktor lutaka (diplomirao arhitekturu) koji je neprijeporne komparativne prednosti u odnosu na generacijski prosjek pokazivao još u školskoj dobi. Nakon nekoliko godina provedenih u industrijskom pogonu koji je svojom goropadnom monolitnošću odudarao od njegovih sublimnih autorskih umjetničkih ideala, Kawamoto je, u društvu dramaturga Tadasua Iizawae (1909-1994), odlučio karijeru nastaviti kao ilustrator i kreator popularnih dioramskih foto-slikovnica koje su realizirane i internacionalno distribuirane zahvaljujući angažmanu velikih američkih izdavačkih kuća kao što su (još uvijek aktivna) Grosset & Dunlap ili (nažalost propala) Western Publishing’s Golden Books imprint. Financijsku stabilnost postigao je zahvaljujući tržišnoj popularizaciji minijaturnih lutaka slavnih američkih glumaca iz western hitova, iako nije bio osobiti filmofil, niti je planirao profesionalno se posvetiti konvencionalnoj filmskoj proizvodnji. No, donekle neželjeni reverzibilni profesionalni filmski orijentir Kawamotou je vremenom nametnuo klasični medij stop-animacije kao idealni okvir sukusa vlastitih interesa i iskustva, temeljem čega je studirajući „šegrtovao“ prvo kod Tadahitoa Mochinagae (1919-1999), japanskog pionira inkriminirane animacijske tehnike, te kasnije, zahvaljujući ušteđevini koju je stekao na temelju marketinškog djelovanja u okrilju firme Shiba Productions kojoj je 1958. bio jedan od suosnivača, u Pragu (od 1963. do 1967.) kod slavnog Jiřía Trnke (1912-1969). Trnka je Kawamotoa presudno motivirao na animacijske projekte u konstrukcijskoj pozadini kojih su bili dramaturški motivi vezani uz japansku povijest i tradiciju, što će postati i do kraja života (karijere) ostati temeljni produkcijski trademark strpljivog i poslušnog studenta za kojeg mnogi danas smatraju kako je čak i nadmašio svog dobrohotnog majstora autoriteta. Iako međunarodna filmska publika tradicionlano preferira hiperprodukciju komercijalnih japanskih anima, pa je Kihachirō Kawamoto  sa svojih svega 14 autorskih radova u opusu neizbježno povod marginalnih opservacija i ekskluzivnih (sub)akademskih rasprava, može se kazati kako je, neovisno o prethodno navedenom, ipak postao neizostavna referenca svih relevantnih suvremenih studija japanskog (ne samo) animiranog filma. Brojni analitičari fenomena animacijskih tehnika i tehnologija skloni su ga konvencijski tretirati kao autora koji je po similarnostima (odlikama stila) najbliži još jednom klasičnom češkom autoru – Jiříu Barti (1948). U Kawamotovom imaginariju standardno su prisutni elementi japanskog tradicionalnog bunraku lutkarstva, groteskne noh maske i dramaturški elementi preuzeti iz legendi o duhovima, dok bi se za impregnaciju budističkog simbolizma moglo kazati kako je produkt autorske mimikrije recipročnog krščanskog naslijeđa (sakralnih motiva u kulturi) u radovima europskih i američkih autora (uzora), prije nego li autonomna platformska nakana apologije religioznosti (uostalom, ekstravagantni dugometražni projekt The Book of the Dead iz 2005. inspiriran opusom danske spisateljice Karen Blixen (1885-1962), autorice lektirnog klasika Moja Afrika iz 1937., koji je ujedno i posljednji Kawamotov film, naznačenu uzaludnost sakralne potrage za inkarnacijom presvetoga u koju stupa naivna mlada djevojka ingeniozno izmješta u osmo stoljeće, period nacionalne vjerske „nevinosti“ u kojem je budizam stigao iz Kine u Japan). Kawamotova intelektualna oštrina i smisao za detalj impresionirali su mnoge filmske kritičare i analitičare, što mu je omogućilo da u poznim godinama realizira (kao supervizor i redatelj) filmove poput (ekskluzivitet srednjeg metra u ukupnom opusu) Fuyu no hi (Zimski dani; 2003.) na kojem je bilo angažirano 35 najpoznatijih svjetskih nezavisnih animatora među kojima su se, između ostalih, našli (izvinjavamo se laicima na navođenju) Yuri Norstein, Alexandre Petrov, Bretislav Pojar i Koji Yamamura, kako bi vizualno interpretirali benigne, ogoljene stihove japanskog samuraja i pionira haiku pjesništva iz sedamnaestog stoljeća Matsuoa Bashōa (1644-1694), poznatog po poetskoj tvrdnji kako je „čovjek velik onoliko koliko se u stanju sagnuti prilikom ribanja zahoda nakon obavljene nužde“. Treći Kawamotov srednje/dugometražni animirani projekt (ujedno i najstariji) datira u 1981. Radi se o filmu Rennyo to sono haha (Rennyo i njegova majka), a dramaturgija mu, utemeljena na scenariju Shindoa Kanetoa (1912-2012), slijedi životni put restauratora tzv. shin (čiste) budističke tradicije Rennyoa (1415–1499) za kojeg se pretpostavlja kako je osobnu (jalovu) potragu za religijskom purifikacijom potakao primarno motiviran konfliktom ličnosti koju smo na zapadu skloni raspoznavati u kontekstu rasprave o edipovom kompleksu. Osim prethodno navedenih srednjih/dugometražnih radova Kawamoto je realizirao i 11 kratkih animiranih filmova od kojih ćemo tri (uz srednjemetražne Zimske dane) prikazati u odabiru za ovu autorsku prezentaciju u Kino klubu Split. Unatoč neospornoj kvaliteti njegovog umjetničkog stvaralaštva, valja naglasiti kako je do danas (ne samo) japanskoj javnosti Kawamoto ipak najraspoznatljiviji kao kreator popularnih karaktera za komercijalne televizijske serijale iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća kao što su lutkarske produkcije Romance of the Three Kingdoms (1982-1984) i Tale of Heike (1993-95). Kihachirō Kawamoto je do kraja života, unatoč adaptaciji unutar komercijalnog proizvodnog sektora, ustrajavao na neovisnoj autorskoj umjetničkoj poziciji, što mu je omogućilo da u poznoj životnoj dobi 1988. postane predsjednik Udruge japanskih animatora, te izuzetno cijenjen profesor i mentor koji je nesebično posvetio dio života paktičnom radu s mlađim generacijama putem organiziranja kreativnih radionica i superviziranja projekata u kulturi.

„He devoted his life with intense focus on his very special area of interest and reached deeper than anyone ever has in exploring those subjects on film. Kawamoto was the kind of guy who made animation worthy of being called art.“

Ben Ettinger (Anipages – http://www.pelleas.net/aniTOP/index.php)

 

PROGRAM PROJEKCIJA:

 

Putovanje (Tabi; 1973)

Putovanje, filmska (bri)kolažna „isposnička“ onirična interpretacija sovjetske invazije na Čehoslovačku 1968. nastala je pod utjecajem Kawamotove profesionalne i privatne fascinacije mentorom Jiříem Trnkom i praškim animatorskim kulturnim krugom. Temeljem spiritualnog solidariziranja je, godinama nakon povratka sa studija iz Praga u Tokijo, ovim simboličnim regresivnim hommageom žrtvama nasilja, revidirajući koncept kršćanskog usuda iracionalnim budističkim prerogativom naslade u patnji, konstruirao novu artificijelnu premosnicu oprečnih kulturnih matrica. U gustoj vrevi japanskog megalopolisa mlada djevojka snatri o izletu u Europu koji će se, u kontekstu duhovnog ozbiljenja, premetnuti u nadrealnu noćnu moru, skicu jalove potrage za izgubljenom ljubavi iza koje ne stoji ništa osim tempiranih osam stupnjeva budističkih muka i voštanog osmjeha inteligibilne cinične inkarnacije.

Trajanje: 12 minuta

Jezik: nijemi film

Država: Japan

Tehnika: kolor/crno-bijelo

 

Život pjesnika (Shijin no shogai; 1974)

Grafički animirani kolaž Život pjesnika kafkijanski je kiri-gami (origami) kratkometražni film baziran na kratkoj priči kultnog japanskog književnika, fotografa i inovatora Kôbô Abea (1924–1993), moderniste nadrealističkog senzibiliteta koji je po okončanju Drugog svjetskog rata, kao istaknuti član Komunističke partije Japana, nakon sovjetske invazije na Mađarsku 1956. (zahvaljujući svojem naivnom idealizmu) postao zatočenik savjesti pod zaštitom Američke akademije znanosti i umjetnosti, te stalni scenarist – suradnik slavnog avangardnog redatelja Hiroshia Teshigahare (1927-2001). U središtu dramaturške potke o potlačenim japanskim industrijskim radnicima izolirani je slučaj mladića koji je dobio otkaz nakon što je tražio povišicu, a majka mu se, okopnila od siromaštva, neposredno nakon primitka turobne vijesti pretvorila u klupko vune.

Trajanje: 19 minuta

Jezik: nijemi film/japanski intertitlovi (engleski prijevod)

Država: Japan

Tehnika: kolor

 

Požarište (Kataku; 1979)

Zahvaljujući dojmljivoj kombinaciji lutkarskih tehnika/tehnologija i klasične animacije film Požarište efektno je vizualno adaptirao tradicionalnu priču (predaju) o putniku hodočasniku (budistički misionar) koji lutajući pokrajinom Settsu dolazi do grada Ikute u potrazi za mjestom iskupljenja. Usamljena djevojka na koju naiđe u osudnom trenutku ponudi mu pomoć i pratnju. Tijekom zajedničkog tumaranja ogoljelim nadrealnim animacijskim prostranstvima prenosi mu legendu o blaženoj djevici Unai-otome i njenoj tragičnoj sudbini u konfliktu s progoniteljima – pjesnikom i ratnikom. Motiviran legendom kao nejasnom predodžbom svog osobnog spasenja hodočasnik pristaje na jalovu molitvenu lamentaciju. Originalni soundtack filma skladao je slavni japanski avangardni kompozitor Tôru Takemitsu (1930–1996), a iluzija autonomije animiranih lutaka postignuta je primjenom fotografske „feame-by-frame“ manipulacije.

Trajanje: 19 minuta

Jezik: japanski (engleski titlovi)

Država: Japan

Tehnika: kolor

 

Zimski dani (Fuyu no hi; 2003)

Film Zimski dani posveta je samuraju lutalici i haiku pjesniku Matsuou Bashōu (1644-1694). Strukturiran je po uzoru na tzv. denku, kolaborativnu tradicionalnu japansku poemu kojoj autor zadaje prvi motivacijski stih (dvije linije tj. stanzu), a njegovi suradnici temeljem lirske inicijacije prostim postupkom nizanja razvijaju formu do iscpljivanja ovisno o broju sudionika. Kawamoto je za ovaj hvaljeni eksperimentalni animacijski uradak angažirao 35 asistenata animatora koji su vješto kombinirali tradicionalne animacijske tehnike, računalno generirane vizualne atrakcije i klasična vektorska rješenja, likovne tehnike uključujući slikanje na staklu, kolažiranje, perforaciju filma i lutkarske vještine. U realizaciji su, između ostalih, sudjelovali: Mark Baker, Jacques Drouin, Co Hoedeman, Yôichi Kotabe, Yoji Kuri, Yuriy Norshteyn, Aleksandr Petrov, Břetislav Pojar, Raoul Servais, Isao Takahata i Koji Yamamura.

Trajanje: 39 minuta

Jezik: japanski (engleski titlovi)

Država: Japan

Tehnika: kolor

 

Ukupno trajanje programa: 89 minuta

 

Za Kino klub Split:

Darko Duilo