Kino klub Split

Navigacija

Pretraživač

Newsletter

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija: Jan Schmidt – Konec srpna v Hotelu Ozon (1967)

U petak 21. travnja s početkom u 20.30 h u sklopu ciklusa “Der Osten ist Infrarot – East European Science Fiction” možete prisustvovati projekciji filma Konec srpna v Hotelu Ozon, češkog filmskog veterana i pripadnika novovalne generacije autora Jana Schmidta. Dramska premisa filma Konec srpna v Hotelu Ozon oslonjena je na koncept postapokalipse u kontekstu neobarbarizma vrste. Regresivnom amazonskom refleksijom deevoluirane neoamazonke
skrbe o siročadi i traže sebi dostojne muškarce u paradoksalnoj situaciji vremenskog izmještanja od pola stoljeća od trenutka izbijanja globalnog nuklarnog rata na kojem se tako zacrtana postapokalipsa temelji. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

 

Jan Schmidt – Konec srpna v Hotelu Ozon

Jan Schmidt (1934), filmski veteran, rubni predstavnik češkog novog vala, režirao je šesnaest filmova u periodu od 1960 do 1995. Njegov film Kolonie Lanfieri (The Lanfier Colony; 1969) zabilježio je značajniji uspjeh na Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu, ali je autor i nakon sticanja međunarodne reputacije ostao sklon razmjerno produkcijski neambicioznim projektima namečući uzgred koncepte nekih alternativnih tehničkih rješenja. Konec srpna v Hotelu Ozon (Late July at the Hotel Ozone; 1967) snimljen je dvije godine prije inicijalnog perioda redateljevog međunarodnog filmskog iskustva, a pozornost na sebe svratio je prvenstveno činjenicom kako se radilo o drugoj adaptaciji jedne SF novele tada vrlo popularnog fantastičara i povremenog filmskog redatelja Pavela Juráceka (1935-1989) koji je prethodno autorizirao skript filma Ikarie XB 1 (1963) utemeljen na klasičnoj SF noveli Stanislava Lema Obłok Magellana (1955) u režiji tadašnjeg popularnog čehoslovačkog autora Jindřicha Poláka (1925-2003) koji se premetnuo u nacionalni kino hit. Dramska premisa filma Konec srpna v Hotelu Ozon oslonjena je na koncept postapokalipse u kontekstu neobarbarizma vrste. Regresivnom amazonskom refleksijom deevoluirane neoamazonke skrbe o siročadi i traže sebi dostojne muškarce u paradoksalnoj situaciji vremenskog izmještanja od pola stoljeća od trenutka izbijanja globalnog nuklarnog rata na kojem se tako zacrtana postapokalipsa temelji. U središtu narativne strukture je heroinski istaknuta jedna od žena (odigrala ju je Beta Ponicanová) na kojoj se temelje nade u spas i opstanak vrste u prirodi u novonastaloj situaciji.

 

Der Osten ist Infrarot – East European Science Fiction

 

Simptomatično za sovjetsku i postsovjetsku istočnoeuropsku filmsku produkciju – od samih ideoloških temelja udarenih postrevolucionarnim ruskim aktima nakon Lenjinove smrti i pobjede crvene nad bijelom narodnom armijom, te zbog specifičnih uvjeta i logike snalaženja u kulturi – avangardna je proizvodna matrica u kontekstu istočnoeuropske filmske umjetnosti neprestano prisutna u turbulentno i restriktivno zadanim produkcijskim uvjetima. Posjetitelji kinematografa s interesom za science – fiction trendove na tadašnjem širem sovjetskom prostoru prate takve tendencije (povezane i s komercijalnim plasmanom filma kao proizvoida) još od 1924. kada je kino hit bio danas kultna Aelita, uradak tada mladog redatelja Yakova Protazanova. Radnja je dijelom izmještena na Mars, kadar je trpio konstrukcionistička pretjerivanja i povremena zasićenja, a socijalni efekt koji je projekt uzgred polučio može se u groteksnoj grandioznosti, kao i u slučaju nekih hollywoodskih hitova, prezentirati i činjenicom kako je tijekom nekoliko idućih godina cijeli niz novorođenih djevojčica na širem sovjetskom teritoriju dobilo ime prema nazivu filma. Kako je propagandna mašinerija tadašnjeg SSSR-a zahtijevala širenje komunističke ideologije izvan vlastitih granica, već je ovaj pionirski projekt potvrdio kako će nametanje takvih koncepcija kod filmskih djelatnika dovesti do izmještanja dijalektičkog konfrotiranja pokretnim slikama i u sfere izvan poznatoga nam svijeta, jer – što nije na dohvat komunističkoj mašineriji još uvijek nije ni na domak ostatku svijeta kao jedinstvenoj cjelini. Stoga su rasprave među ideološki kodiranim zagovornicima sci-fi projekata, još prije izbijanja Drugog svjetskog rata, perfidno i ponekad s puno stila izmještane u neistraženi pusti svemir. Rani visoki standardi sovjetske znanstvenofantastične filmske proizvodnje širili su se nakon Drugog svjetskog rata, kao model okupljanja publike pred idološki zadanom znanstvenom matricom u potencijalno komercijalnom okruženju filmske umjetnosti, diljem komunističke Europe. Istočnonjemačko – poljska koprodukcija Der Schweigende Stern (The Silent Star; 1960) redatelja Kurta Maetziga (1911-2012) pokazala je da čak i male i nerazvijene kinematografije kakva je tada bila istočnonjemačka mogu proizvesti hibridni globalni kino hit koji će primjetiti i zahtjevnija publika s rafiniranim ukusom. Ova koprodukcija je postala mjerilo instant uspjeha istočnoeuropskih filmskih znanstvenofantastičara, zbiljski blockbuster sovjetskih i globalnih kino dvorana. Radi se o prvom projektu u povijesti kinematografije koji je tematizirao eksploziju u Tunguski 1908, te povezao povijesnu misteriju s invazijom s planete Venere. Skript filma, adaptacija novele Astronauti slavnog književnika Stanislawa Lema, potakao je daljnju filmsku eksploataciju znanstvenofantastične književnosti nekadašnjeg istočnoga bloka. Jindrich Polák (1925 – 2003) snimio je u tadašnjoj češkoslovačkoj državnoj produkciji film Ikarie XB 1; također prema književnim motivima Stanislava Lema čiju će literaturu kasnije “na obradu” uzeti i Andrei Tarkovsky, autor slavnog sovjetskog SF spektakla Solarisa. Na nekadašnjem jugoslavenskom teritoriju najznačajnije znanstvenofantastične filmove potpisali su slovenski redatelj i nekadašnji student Jean-Luc Goddarda
Matjaž Klopćic (1934–2007), te zagrebački animator, oskarovac Dušan Vukotić (1927–1998). U godinama koje su uslijedile nakon “perestrojke” i simboličnog pada Berlinskog zida istočnoeuropski znanstvenofantastični film ideološki je dezintegriran, te marketinški i produkcijski (uključujući zahtjeve publike u novonastaloj situaciji) pridružen zapadnim trendovima, iako je i do danas primjetna dodatna specifična kvaliteta koja ove radove, u čijim su temeljima – po nuždi tradicije na koju se tehnički i kadrovski oslanjaju – sva iskustva pregalaca komunističkog perioda, čini ponekad i egzotičnim filmskim iskustvom drugačijeg autorskog odnosa s nepoznatim i neistraženim. Ciklusom DER OSTEN IST INFRAROT – EAST EUROPEAN SCIENCE FICTION Kino klub Split je objedinio slijedeće filmove:

07.04.2016. Andrzej Zulawski – Na srebrnym globie (1987)
14.04.2016. Aleksei German – Trydno byt bogom (2013)
21.04.2016. Jan Schmidt – Konec srpna v Hotelu Ozon (1967)
28.04.2016. Dušan Vukotić – Gosti iz galaksije (1981)

 

Darko Duilo