Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

PROJEKCIJA: FLUX CINEMA

U petak, 7. listopada s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split (Savska BB – Dom mladih) možete prisustvovati prvoj projekciji iz dvotjednog ciklusa Flux Cinema. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Internacionalni interdisciplinizam neformalne umjetničke skupine Fluxus, pod čijim je patronatom eksperimentalni film šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća vraćen natrag u svojevrsnu ličinku iz koje se trebao, degradiran i sveden na scretch, iznova razviti u relavantnu akademsku formu, filmski su kritičari toga vremena (prvenstveno mladi Peter Frank, zrela Judith Hoffberg, te veteranka lezbijske provenijencije Jill Johnston) dočekali kao najradikalniji koncept u okviru suvremene kinematografije s težištem na drastičnoj doradi aperceptivne paradigme apsorbenata, te vidno oslonjen na rano iskustvo američkih filmskih strukturalista. Fluxus je u kontekstu širih umjetničkih praksi koncept konceptualno dokinut pretpostavkom kako je generiranje ideja nakon inicijacije stvar logičnog vremenskog protoka, te su se umjetnici ukuljučeni u projekt i projektnu analizu razišli, dok bi se za njihov talog zaista moglo kazati kako i danas predstavlja analitičko oruđe (u formi naoko prosto fabriciranih elementarnih artefakata) kada je tumačenje aktualnih umjetničkih tendencija u pitanju. Fluxusu su pristupili umjetnici Joseph Beuys, John Cage, Henry Flynt, George Maciunas, Jonas Mekas, Gustav Metzger, Yoko Ono, Terry Riley, Takako Saito, La Monte Young, Nam June Paik, te mnogi drugi. U kontekstu usklađivanja generalne teorije i integriranja u širi kontekst povijesti umjetnosti, Kompromisna ishodišta bili su im futurizam i dada. Filmski department utopističkog Fluxusa, prigodno organiziran kao Flux Cinema Factory, u relativno kratkom vremenu uspio je proizvesti čitav niz impresivnih, uglavnom grafički radikalnih, radova na tragu kreativne kontaminacije koncepta čistog filma. Tipičan Flux uradak bio je – poput Cinematix radova iz istog perioda koji su metanarativno tumačili povijest filma i filmske tehnike u vinejtama ne dužim od 60 sekundi (iz čega su se razvili i neki aktualni trendovi, te dio marketinške produkcije) – prilično kratak, dezorijentiran po pitanju odnosa s kamerom, nedorečen suvislim skriptom, autorefleksivan, odrađen iz jednog kadra ili, primjerice, pretrpan krupnim kadrovima, ukratko – anarhističan idestruktivan, ali, istovremeno, i privlačan širokom auditoriju zainteresiranih za uspostavljanje intenzivnijeg odnosas pokretnim slikama koje su, tijekom istog perioda, zahvaljujući devalvaciji kvalitete i masovnoj proizvodnji, izazvale cijeli niz nesporazuma o kojima se akademski krugovi i danas trude izjasniti na tragu širih konvencija proizišlih iz zahtjeva da se film fenomenološki ukroti. Za razliku od strukturalista koji su filmu pristupali i pristupaju iz pozicije uspostave fundamentalnih relacija između prirode i slike, Flux autori svoje radove su fokusirali na nesklad prejudicirane slike i unutarnje strukture prostora (koja se, u procesu proizvodnje, treba pogubiti kako bi kadar bio efikasno snimljen, a početna vizija drastično reprogramirana u slobodnom pravcu). Ovaj dvotjedni ciklus objedinjuje izbor iz Flux produkcije, te dokumentarno prisjećanje na kolektivne eskapade umjetnika kako ih je dokumentirao kontroverzni umjetnik Lars Movin.

Darko Duilo…