Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filmova ‘Portret’ i ‘Predstavlenye’ redatelja Sergeia Loznitsa

U petak, 26. travnja s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete pogledati film ‘Portret’ i ‘Predstavlenye’ autora Sergeia Loznitsa. Projekcije su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan i svi dobrodošli!

I nakon što se 2000. godine iz Rusije preselio u Berlin, Loznitsa se u svojim filmovima, prvo dokumentarnim, a potom i igranim, nastavlja baviti temama vezanim uz svoju domovinu te propitivati kulturno, ekonomsko i političko naslijeđe zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Pri tom često ističe kako mu je upravo ovaj geografski i kulturološki odmak pružio novu, izvanjsku perspektivu s koje može objektivnije sagledati specifičnu situaciju u domovini. U Loznitsinim filmovima kamera ostaje gotovo hladni promatrač stvarnosti, mehaničko oko koje nijemo svjedoči zbivanjima što se pred njim odvijaju, ali autorov stav kao da ipak spontano i postepeno izranja iz međuprostora, one tanke spone kojom se kadrovi povezuju u filmsku cjelinu što Loznitsu čini jednim od boljih učenika Dzige Vertova.

Portret

Izvorni naziv: Portret
Hrvatski naziv: Portret
Godina proizvodnje: 2002.
Trajanje: 28 min
Jezik: bez dijaloga
Država: Rusija
Tehnika: crno-bijelo

U „Portretu“ Loznitsina statična kamera mirno i bez uplitanja bilježi portrete ruskih seljaka i seljakinja, opisuje njihova tijela neprirodno zaustavljena u prostoru i (prividno) u vremenu, na način koji istovremeno integrira elemente filma i fotografije. Autor minimalizira filmski
pokret, ali se kadar ne zaustavlja pa se trajanje otkriva kroz detalje gotovo neprimjetnog treperenja kose na vjetru, sitnog drhtaja ruke, gubitka ravnoteže tijela ili kroz promjene u okolišu. Iz sraza pokreta koji je preduvjet filmu i statičnosti koja je imanentna fotografiji
proizlazi novo značenje. Portreti opisuju seljake kao vizualno neugledne ljude koji ne pripadaju suvremenoj civilizaciji, ali sam čin sudjelovanja u autorovoj „instalaciji“ ukazuje na životnost njihovog duha. To je ujedno i sve što saznajemo o ljudima koje gledamo jer film nije portret individua već slika ruralnog prostora Rusije, onog koji se prostire u pozadini kadrova/portreta ili između njih: neasfaltiranih stazica, snijegom zametenih trošnih kućica, staja razorenih krovova i dasaka otpalih iz zidova… Pejzaž je to jednog prostora koji odumire,koji je zapušten i prepušten sam sebi, jednog stila života koji traje paralelno s modernom Rusijom i svijetom, ali i mimo njih. Kadrovi koji povezuju kadrove/portrete snimljene u
različita godišnja doba jesu snimke pejzaža kod kojih se kamera uglavnom kreće s lijeva na desno što sugerira cikličnost života, ali i nemogućnost iskoraka u nekom drugom smjeru. Dok vrijeme prolazi, ljudi ostaju nepomični, u svom krugu. Autor kao nijemi promatrač može jedino kamerom svjedočiti svijet koji je osuđen na kraj, kao što i filmska priča završava u odjavnoj špici. Fotografija nema početka pa nema ni kraja. Film je pak nešto sasvim drugo.

Predstavlenye

Izvorni naziv: Predstavlenye

Hrvatski naziv: Revija
Godina proizvodnje: 2008.
Trajanje: 83 min
Jezik: ruski
Država: Njemačka, Rusija, Ukrajina
Tehnika: crno-bijelo

Dok se u „Portretu“ služi vlastitim snimkama, Loznitsa u „Reviji“ koristi gotove arhivske materijale, isječke iz sovjetskih propagandnih filmova i filmski žurnala iz razdoblja koje obuhvaća pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća. Kadrove montira naizgled proizvoljno dodajući im ponegdje i novi neautentični zvuk. Film s pozicija nekoć vladajuće ideologije svjedoči o prošlosti jedne velike zemlje u njenom punom zamahu i razvoju do poljoprivredne i industrijske sile, zemlje u kojoj se istovremeno njeguju optimizam, kolegijalnost, takmičarski duh, rad, kultura i zabava. U tom smislu film funkcionira kao nostalgično prisjećanje na neka drugačija vremena u kojima se vjerovalo u bolju i sretniju budućnost. Kao i u prethodnom filmu Loznitsa se pokušava suzdržati bilo kakvog osobnog komentara dozvoljavajući gledatelju da izvlači vlastite zaključke na temelju viđenog i doživljenog, filmskog i osobnog iskustva. Smisao spontano proizlazi iz nesuglasja ideologije prošlosti sa suvremenim istinama u kontekstu osobnog i kolektivnog povijesnog naslijeđa. Film se tako uspostavlja kao medijski eksperiment koji problematizira mogućnost rekontekstualizacije filmskog i društvenog diskursa s obzirom na vremensku perspektivu. U tom smislu ovaj film je blizak svim gledateljima čija je sadašnjost proizašla iz komunističke prošlosti, ali i bilo kojeg drugog oblika kolektivne ideologije. Kroz ponovno iščitavanje povijesnih sintagmi film nas suočava i s lažima kojima smo danas podjednako podložni, kao i nekoć, te upozorava na opasnost društvenog inženjeringa kroz bilo koji oblik ideologije. Jezik ideologije uvijek je jezik frazeologije u čije je pravo značenje moguće proniknuti samo uz svjesni napor ili
vremenski odmak, a ovo potonje obično znači i prekasno.

File is not a valid image: /home/kinoklub/public_html/wp-content/uploads/2017/10/ALA.jpg
Problem detected on file: /home/kinoklub/public_html/wp-content/uploads/2017/10/ALA.jpg