Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija Filmova: No-Wave Cinema Vol.II

U petak, 27. svibnja s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filmova: Amos Poe – Unmade Beds (1976) i Vivienne Dick – She Had Her Gun All Ready (1978). Radi se o drugoj projekciji iz kratkog dvotjednog ciklusa No-Wave Cinema. Naziv No-Wave preuzet je iz glazbenih okvira vezano uz definiciju novog – punk, te post – punk pristupa zvuku, a direktnu asocijaciju kada je kinematografija u pitanju predstavlja gerilski pristup filmskom stvaralaštvu na tragu klasične beat kinematografije koji objedinjuje atmosferu i teksture neovisne o konvencionalnim filmskim izražajnim sredstvima, te pridruženoj im autorskoj disciplini, tj. zagovara svojevrsni medijski kaos. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Amos Poe – Unmade Beds (1976)

Film Unmade Beds (Nepospremljeni kreveti; 1976) Amos Poe je skriptirao, producirao i režirao programatski dokidajući grandomansku iluziju o formiranju novog novog vala američke nezavisne kinematografije uspostavljenu na temelju prethodnog kondenziranja kreativnih energija u okviru relativno ograničenih gabarita Lower East Sidea (New York) čemu je, pak, presudno doprinosilo stezanje lenskog represivnog obruča oko središnjeg ciljanog poligona koji je postao kontrolni punkt narko – kulture grada s pouzdanim tradicijskim magnetnim mehanizmima. Unatoč karbonifikaciji estetskih ishodišta u širem konvencijskom smislu (jer produkcija korumpira), dramaturgija zasnovana na – prventveno – transpoziciji atmosfere Jean-Luc Godardovog klasika Breathless (Bez Daha; 1960), pružila je dovoljno ekstrakta novog kinematografskog iluzionizma na kojem se tijekom idućih nekoliko godina ekspanzivno manufakturirala No-Wave arhiva. Unmade Beds je priča o Ricou, mladiću koji provodi vrijeme na ulicama  New Yorka sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali istovremeno psihozi kao eksponent jednog drugog vremena, ere new wavea s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, na ulicama Pariza. Fotograf je koji za sebe smatra kako je gangster, izoliran od bilo kakve interakcije s vanjskim svijetom, marginalac s misijom koju njegova okolina nije sposobna percipirati u kontekstu svakodnevnog ophođenja. Fotografija ga konceptualno dodatano konfrotira jer se zanatom koristi tek kako bi demarkirao prijetvornost tehnike i realnu sliku svijeta koju, u kontekstu svakodnevne proizvodnje, fotografi destruktivno degradiraju u pravcu dokidanja ljudske slobode. Kamera u njegovim rukama postaje revolver koji se vremenom nema kamo uperiti jer mu iluzija izmiče u pravcu idealiziranja ljubavi prema ženi u odnosu na koju nije sposoban formirati paradoksalno mu potreban agresivni otklon kako bi otpravio presudni hitac. Ricoa je pomalo indisponirano odigrao Duncan Hannah, figurativni slikar koji se kasnije rijetko pojavljivao na filmu, a u ulozi Blondie nalazila se Deborah Harry. Izvorni scenarij na kojem se temelji skript paperback je novela Paula Braya, muziku je komponirao Ivan Král, a kameru odradio Vincent Galindez, koji je kasnije stekao reputaciju kao pomoćni snimatelj hollywoodskih blocbustera poput filma Bringing Out the Dead (Razvoženje leševa; 1999) Martina Scorsesea ili A Few Good Men (Malo dobrih ljudi; 1992) Roba Reinera.

Trajanje: 70 minuta

Jezik: engleski

Država: SAD

Tehnika: crno – bijelo

Vivien Dick – She Had Her Gun All Ready (1978)

Vivian Dick je irska feministkinja s američkom epizodom. Tijekom boravka u New Yorku sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pod utjecajem teorijskih konstrukcija Luce Irigaray, realizirala je nekoliko filmova koji se, naknadnom sistematizacijom, tretiraju kao relevantan dio arhive No-Wave kinematografije. U tim radovima iskazala je svoju autorsku fascinaciju Coney Islandom, kipom Slobode, te monumentalnim erektom World Trade Centera, uglavnom općim mjestima kulturne preobrazbe na kojima se temelji koncept metropolisa i diktira svakodnevno suobraćanje među akterima društvenih procesa sa kulturne margine grada. Surađivala je s Lydiom Lunch, Pat Placeom i Adeleom Bertei, forsirajući pri tom impresiju filmske punk heroine. Filmski kritičar James Lewis Hoberman smatra kako je njeno mjesto središnje kada su u pitanju žene integrirane u korpus No-Wave autora. She Had Her Gun All Ready (Imala je svoj gun spreman; 1978) njen je drugi film, realiziran neposredno nakon nastupnog Guerillere Talks (Gerilski kontakti; 1978), koji, u sprezi s prethodnikom, predstavlja aluziju na pasivno povlačenje žena u kontekstu pristajanja uz narkotike kao predominatno rješenje za oba spola u uvjetima ciljane represijske izoliranosti scene Lower East Sidea. Dva analitička subjekta iz prvog segmenta napuštaju kuhinju u stanu na Manhattanu, dok dramaturško kodiranje izvedeno u kaotičnoj montaži otvara prostor uvidu u dinamiku odnosa sublimne, gotovo katatonične, Pat Place (naturalno dokumentaristički akterice su odigrale same sebe unutar tipičnog isječka njihovih svakodnevnih – tada narkomanskih – rutina) i demonski agresivne Lydie Lunch, s atraktivnom kodom na rollercoasteru na području Coney Islanda. Linearna naracija dograđena je snimkama fasada New Yorka zadanim iz impresionističke kontrapunkturne potrebe za estetskom razgradnjom, korištena je zelena fluorescentna rasvjeta, crveni filteri, te efekti podrhtavanja u kameri. Konfrotiranjem slabog i dominantnog ženskog karaktera u kontekstu izgradnje filmske iluzije formirao se impresivan zjapeći prostor neprisutnog trećeg, prema feminističkim interpretacijama – muškog, aktera koji bi trebao biti doživljen kao prvobitni spiritus movens, paradoksalna substanca misterija ljubavi koja nedostaje.

Trajanje: 27 minuta

Jezik: engleski

Država: SAD

Tehnika: kolor

 

No-Wave Cinema

No wave cinema trend (1976–1985) rezultat je sistematske integracije underground tradicija scene Lower East Sidea New Yorka. Naziv No-Wave preuzet je iz glazbenih okvira vezano uz definiciju novog – punk, te post – punk pristupa zvuku, a direktnu asocijaciju kada je kinematografija u pitanju predstavlja gerilski pristup filmskom stvaralaštvu koji objedinjuje atmosferu i teksture neovisne o klasičnim filmskim izražajnim sredstvima, tj. zagovara svojevrsni medijski kaos. Kratkotrajni filmski pokret poznat kao New Cinema preteča je i inspiracijski izvor s određenim utjecajem kako na underground film, koji objedinjuje transgresijsku kinematografiju (Scott B. i Beth B., Richard Kern, Nick Zedd, Tessa Hughes-Freeland i drugi), te novu generaciju nezavisnih autora produkcijski vezanih za New York (Jim Jarmusch, Tom DiCillo, Steve Buscemi, i Vincent Gallo). Ostali autori vezani uz No wave cinema arhivu su Charlie Ahearn, Manuel DeLanda, Vivienne Dick, Eric Mitchell, James Nares, Amos Poe, Susan Seidelman i Casandra Stark Mele. 1978. godine James Nares realizirao je klasik super 8 filma pod nazivom Rome 78, njegov jedini izlet u dugometražni projekt, film vođen neprestanim forsiranjem, te opetovanim formiranjem dramaturškog zapleta. U zimu 2010., francuska filmska redateljica Céline Danhier promovirala je svoj dokumetarni uradak pod naslovom Blank City. Film predstavlja narativnu historiju No-Wave cinema trenda, uz disgresije vezane uz kinematografiju transgresije,  prezentiranu kroz remiscencije Jarmuscha, Kerna, Buscemia, Poea, Seidelmana, Ahearna, Zedda, John Watersa, pjevačice banda Blondie Debbie Harry,  hip-hop legende Fab 5 Freddya, Thurston Moorea, gistariste i autora banda Sonic Youth, te filmskog publiciste i kritičara Jacka Sargeanta. Soundtrack su autorizirali Patti Smith, Television, Richard Hell & The Voidoids, James Chance and the Contortions, Bush Tetras i Sonic Youth. Ovaj dvotjedni ciklus Kino kluba Split objedinjuje radove:

20.05. Ivan Kral & Amos Poe – The Blank Generation (1976)
John Lurie – Men in Orbit (1979)
27.05. Amos Poe – Unmade Beds (1976)
Vivienne Dick – She Had Her Gun All Ready (1978)

 

Darko Duilo