Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filmova ‘Fabrika’ i ‘Lumiere du Nord’ redatelja Sergeia Loznitsa

Sergei Loznitsa je rođen 1964. godine u Bjelorusiji u vrijeme kada je ta zemlja još bila dio Sovjetskog Saveza. Njegova obitelj se kasnije preselila u grad Kijev u Ukrajini gdje je Sergei završio srednju školu, a potom i studij matematike 1987. godine. Idućih nekoliko godina zaposlen je u Kijevu na institutu za kibernetiku u, a paralelno radi kao prevoditelj za japanski. 1991. radi veliki zaokret u karijeri i upisuje studij filmske umjetnosti na prestižnom Sveruskom državnom kinematografskom sveučilištu Gerasimov, vjerojatno najstarijoj obrazovnoj kinematografskoj instituciji na svijetu, koji završava s izvrsnim uspjehom 1997. godine. Snima dokumentarne filmove za Studio dokumentarnog filma u Sankt Peterburgu. Godine 2000. dobija stipendiju u okviru programa Nipkow koja ga odvodi u Berlin gdje će godinu dana kasnije u potpunosti preseliti s obitelji. U svojim filmovima i dalje se bavi problematikom svoje domovine te općenito ruske povijesti i kulture. Snimio je preko desetak dokumentarnih filmova među kojima su najcjenjeniji kratki dokumentarni filmovi „Segodnya my postroim dom” (“Danas ćemo sagraditi dom”, 1996.), “Zhizn, osin” (“Život, jesen”, 1998.), “Portret” (2002.), “Fabrika” (“Tvornica”, 2004.), “Blokada” (2006.), “Sewerny swet“ („Polarna svjetlost“, 2008.), “Pismo” (2013.) te dugometražni dokumentarni filmovi “Peyzazh” (“Krajolik”, 2003.) i “Predstavlenie” (“Revija”, 2008.). Uspjeh koji je ostvario dokumentarnim filmova i brojne festivalske nagrade omogućuju mu da 2010. debitira igranim filmom “Schastye moye” (“Sreća moja”, 2010.) na filmskom festivalu u Cannessu. Par godina kasnije potvrđuje se kao redatelj još jednim igranim filmom “V Tumane” (“U magli”,
2012.) koji također biva zapažen u Cannesu gdje dobiva nagradu međunarodnog žirija kritike FIPRESCI.

Fabrika

Izvorni naziv: Fabrika
Hrvatski naziv: Tvornica
Godina proizvodnje: 2004.
Trajanje: 30 min
Jezik: ruski (bez dijaloga)
Država: Rusija
Tehnika: boja

“Fabrika” prikazuje jedan dan u ruskoj tvornici teške metalurgije koji počinje ulaskom radnika u postrojenje, a završava u velu industrijskog dima koji poništava vizualne elemente kadra. Loznitsa nije zaokupljen dokumentiranjem i objašnjavanjem proizvodnog procesa već ga prvenstveno zanima odnos čovjeka, stroja i sirovine koji se u procesu proizvodnje međusobno oblikuju. Vizurom i ambijentom tvornica kao da ne pripada 21. stoljeću već naprotiv priziva opise iz Zolinih romana 19. stoljeća ili pak scenografiju nekog znanstveno-fantastičnog filma čija je radnja smještena u apokaliptičnu budućnost. Film je podijeljen u dva dijela koji stoje u svojevrsnoj opoziciji. Time se ujedno uspostavlja i komentar autora koji u ostalim elementima nastoji zadržati objektivan promatrački stav. Prvi dio filma naziva

“Čelik” prikazuje elemente proizvodnje čelika u kojem sudjeluju prvenstveno muškarci. Kadrovi su ispunjeni prikazima tvorničkih hala zaogrnutih u polumrak i obavijenih gustim oblacima dima, bljeskova vatre i rastaljenog čelika. Tvornica tako podsjeća na nekakav mitski podzemni svijet, gotovo pakao, kojim lutaju radnici čiji pokreti svedeni na elemente automatizma odaju prisustvo neke više sile koja njima upravlja. Drugi dio naziva “Glina” prikazuje proizvodni proces prerade gline u kojem prvenstveno sudjeluju žene te stoji u simboličkoj opoziciji s prvim dijelom i kroz vizualni kontrast vatre i zemlje te muškog i ženskog pristupa organizaciji i radu. Kroz prikaz mehanizama koji pokreću proizvodne trake još više do izražaja dolazi element automatizma pokreta radnica koje stoje kao spona između
elemenata strojeva koje opslužuju, a vizualnom kaosu prvog dijela suprotstavlja se veća organizacija i snažniji osjećaj dinamike kako proizvodnog procesa tako i samih kadrova. Tvornica kao cjelina stoji u opoziciji sa statikom vanjskog svijeta koji prekriven snijegom i ledom naizgled odiše mirnoćom i zaustavljenošću što dodatno implicira posljednji kadar filma. Film tako funkcionira kao izuzetno atraktivan vizualni eksperiment, ali i društveni komentar i kritika stagnacije ruske proizvodne tehnologije koja je izvorno proizašla iz dinamike i optimizma revolucionarne svijesti.

Lumiere du Nord

Izvorni naziv: Lumière du Nord / Sewerny swet
Hrvatski naziv: Polarna svjetlost
Godina proizvodnje: 2008.
Trajanje: 52 min
Jezik: ruski
Država: Rusija/Francuska
Tehnika: boja

Dugim uvodnim kadrovima vožnje kroz snijegom okovani pejzaž kamera nas uvjerljivo vodi pustim zametenim cestama sve dublje kroz polarnu akrtičku noć do sela Sumskoy Posad, kilometar sjeverno od Sankt Peterburga te nas upoznaje sa svakodnevnim životnim prilikama i obrascima nekoliko pojedinaca i obitelji koji tamo žive. Inzistiranjem na dugom uvodnom dijelu „dolaska“ autor stavlja naglasak na udaljenost i izoliranost prostora u odnosu na ostatak zemlje što će u kasnijim dijelovima filma metaforički prenijeti i na intimni obiteljski prostor. Snijeg i led eksterijera tako stoje u kontrastu s toplinom ognjišta i doma, ali je dom ujedno i poprište dinamike raznovrsnih međuljudskih interakcija. Bez mnogo dijaloga uz montažu koja gradi gotovo narativnu liniju autor uspostavlja odnose između čovjeka i prirode, čovjeka i psa, čovjeka i žene, odraslih i djeteta. Nevina dječja interakcija i igra u oporom su kontrastu
s verbalnim razmiricama između muškarca i žene, posvojitelja dviju djevojčica. Čini se
kako naizgledni spokoj snijegom zametenog eksterijera na pragu polarne noći prikriva svu
dinamiku međuljudskih odnosa u vrijeme kada se obitelj okuplja oko uskršnjeg stola.

Silvana Dunat