Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filmova autora Kennetha Angera ‘Magick Lantern Cycle’

Kenneth Anger jedan je od najznačajnijih predstavnika američkog eksperimentalnog tzv.
podzemnog filma (underground film), a ujedno i autor kontroverznih knjiga Hollywood
Babylon i Hollywood Babylon 2 u kojima je opisao neke od najsočnijih holivudskih skandala
u čiju se autentičnost doduše ne može uvijek sa sigurnošću povjerovati. Hollywood kao
prostor i simbol nije prestao zanimati Angera te je svakako obilježio njegov život i rad. Kao
pripadnik avangarde bio je žestoki kritičar holivudskog sustava i na njemu uspostavljenih
vrijednosti, ali je kao pasionirani štovatelj, posebno klasičnog Hollywooda, ujedno bio njime
opčinjen. Rođen je kao Kenneth Wilbur Anglemyer 3. veljače 1927. godine u obitelji srednje
klase u Santa Monici u Kaliforniji, a za njegov rani interes za film ponajviše je zaslužna
baka Bertha, dizajnerica kostima u doba nijemog filma, zbog koje se obitelj 1944. godine
preselila u Hollywood. Filmove je počeo snimati vrlo rano, još u tinejdžerskoj dobi, a s
dvadeset godina snimio je svoj prvi javno izvedeni kratki film Vatromet (Fireworks, 1947.)
kao objavu vlastite homoseksualnosti. Zbog seksualnih konotacija i prikazanog nasilja
film je završio na Vrhovnom sudu Kalifornije gdje su međutim optužbe odbačene i film je
proglašen umjetnošću. Već u to vrijeme Anger se zainteresirao za okultno te počeo proučavati
tekstove engleskog okultiste Aleistera Crowleya, tvorca religije telema. Ujedno je počeo
eksperimentirati s kanabisom i sličnim drogama. Ovi utjecaji vidljivi su već u Vatrometu,
a još više u Angerovim kasnijim filmovima. 1950. godine seli u Francusku gdje snima film
Zečji mjesec (Rabbit’s Moon) te upoznaje francuskog redatelja Jeana Cocteaua koji će na
Angera izvršiti značajan utjecaj, a o filmu Vatromet će se vrlo pohvalno izraziti. 1953. godine
Anger putuje u Rim u Italiju te u Tivoliju u vrtovima Villa d’Este snima film Eaux d’artifice.
Iste godine mu umire majka i on se vraća u SAD te upoznaje drugog slavnog američkog
eksperimentatora Stana Brakhagea s kojim neko vrijeme i surađuje.

Njegovih devet najznačajnijih filmova okupljeno je u ciklusu Magick Lantern Cycle (Ciklus
čarobne lampe) čiji naziv simbolički ukazuje na temeljni motiv autora koji je direktno ili
indirektno prisutan u svim njegovim filmovima: svjetlost kao medij u kojem radi filmski
umjetnik, svjetlost kao simbol Lucifera, „donositelja svjetla“, svjetlost kao izvor zadovoljstva
i prokletstva ili svjetlost koja razotkriva naličje i objavljuje istinu odnosno donosi
zasljepljenje i čuva privide. Naziv crno-bijelog filma Vatromet direktno upućuje na
pirotehničku eksploziju svjetla, ali metaforički ukazuje na slavljenje i radost života s jedne te
na opasnost i smrt (ujedno ostvarenje seksualnog iskustva kroz metafizičku smrt orgazma) s
druge strane. Kroz poetiku sna film vrlo vizualno prikazuje povezanost seksa i nasilja te kroz
elemente sadizma gradi vrlo mučnu atmosferu u kojoj Anger započinje svoj filmski dijalog s
američkim mitovima i njihovom ikonografijom (simbolima muškosti i kultom tijela,
američkom mornaricom, simbolom božićnog drvca). U filmu Eaux d’artifice (1953.) svjetlu
simbolički suprotstavlja vodu kroz igru riječi (feux d’artifice („umjetne vatre“) francuski je
izraz za vatromet pa bi novostvoreni izraz eaux d’artifice zapravo značio „umjetne vode /
vodomet“) , ali i kroz vizualne metafore kojima vodoskoke uspoređuje s vatrometom,
odnosno posljedično s ejakulacijom sperme prilikom seksualnog klimaksa. Za razliku od
košmarnog Vatrometa, ovaj film nema agresivnosti ni na planu izraza (montaže) niti sadržaja
(prikaza vizualnog nasilja), a bajkovitoj i oniričkoj atmosferi u koju se hipnotički uvlači

gledatelja pridonosi i Vivaldijeva glazba iz Četiri godišnja doba. Film je snimljen u
monokromatskoj tehnici s plavim filterom kao i Rabbit’s Moon (1950.-1970.) – još jedno
oniričko djelo snažno naglašene vizualnosti koje spaja motive talijanske commedie dell’arte te
japanske i asteške mitologije. Klaun Pierrot opčinjen je mjesecom kao izvorom svjetlosti u
kojem živi kunić kao mitsko biće. Zbog svoje opsjednutosti koja ga simbolički odvaja od
zemaljskog Pierrot će dozvoliti opakom Harlequinu da mu preotme ljubav lijepe Columbine.
Poseban ugođaji u ovom filmu daje glazba, a uz jasno izražen humor karakterističan za
commediu dell’arte kreira se osjećaj nemoći i autodestrukcije. Za razliku od monokromatske
fotografije ova tri filma, svjetlost kao izvor boje i (lažnog) sjaja karakterizira filmove Puce
Moment (1949.) i Kustom Kar Kommandos (1965.) u kojima Anger daje komentar na
društveni stereotip muško-ženskih rodnih uloga. Stilski i sadržajno Puce Moment je
istovremeno hommage holivudskim divama nijemog filma i satirički komentar na njegovanje
vanjskog sjaja i glamura koji prikriva unutarnju dekadenciju i emotivnu ispraznost. U tom
smislu nagovješćuje Wilderov Bulevar sumraka snimljen svega godinu dana kasnije. Kustom
Kar Kommandos gradi sličan ugođaj erotičnosti i senzualnosti kroz motive tjelesnosti i
fetišističkog odnosa sa stvarima kao statusnim simbolima. U Puce Moment to je odnos žene
kao društvenog konstrukta i odjeće te nakita; u Kustom Kar Kommandos to je fenomen
opsjednutosti američkih muškaraca kultom automobila i metaforom automobila kao žene
odnosno prikaz muške seksualnosti u odnosu prema automobilu. U oba filma riječ je o
društvenim ritualima. Na istu premisu rituala nadovezuje se Anger i u filmu Scorpio Rising
(Uzdizanje škorpiona , 1961.) gdje ponovo opisuje odnosa muškarca i stroja, ali na drugačiji
način, te se hvata u koštac s još jednim američkim mitom muškosti – kultom motora i brzine.
Anger predstavlja kult motorista kao organizirane grupe koja ima jasno definirane rituale i
prateću ikonografiju te zadire u samu srž američke suvremene mitologije i kulture. Osim
popularne glazbe Anger ubacuje kadrove s likovima ikona američke pop kulture poput Elvisa
Presleya ili Jamesa Deana te isječaka stripova, ali i kadrove s likom Isusa Krista te prikazom
nacističkih simbola. Ujedno ih montira po Ejzenštejnovom principu kontrapunkta čime gradi
naraciju, ali i stvara nove značenjske vrijednosti uz popularnu glazbu kao podlogu čime je
vjerojatno utjecao na kasnije filmove slične tematike kao što su Hopperovi Goli u sedlu
(1969.). Svjetlom kao simbolom Lucifera, ritualom kao vjerskim činom te na koncu filmom
kao činom rituala Anger se direktno bavi u naslovima Inauguration of the Pleasure Dome
(Ustoličenje hrama zadovoljstva, 1954.), Invocation of my Demon Brother (Prizivanje brata
demona, 1969.) i Lucifer Rising (Uzdizanje Lucifera, 1981.). Inauguration of the Pleasure
Dome nadrealističko je i psihodelično djelo inspirirano kostimiranom zabavom kojoj je autor
prethodno sudjelovao, Coleridgeovom pjesmom „Kublaj-kan“ te Crowleyevim okultizmom i
temama sadržanim u telemi. Kao glazbena podloga koristi se Glagoljska misa Leoša Janáčeka
što dodatno pojačava halucinogenu snagu rituala. Kroz film defiliraju bogato kostimirani
likovi koji predstavljaju poganska božanstva i mitološka bića među kojima su Isis, Osiris, Pan
i Hekata, a pojavljujw se i Cesare, mjesečar iz Wieneovog Kabineta dr. Caligarija.
Invocation of my demon brother još snažnije priziva elemente satanizma, okultizma i
ritualnosti te kroz naglašeni homoerotizam donosi sintezu motiva prisutnih u ranijim
Angerovim filmovima kao što su nacistički simboli, motorističke bande, upotreba droga i
drugo. Glazbu koja je na granici buke i podcrtava psihodeličnu atmosferu izvodi Mick Jagger,
a Lucifera glumi Bobby Beausoleil koji će napraviti glazbu za Lucifer Rising, najambiciozniji

i vjerojatno najpompozniji Angerov film. Za razliku od ostalih filmova satanističke tematike
u kojima se Anger usredotočava na smrt, u ovom filmu on slavi ponovno rođenje i život te
snagu poganskih božanstava i sila prirode koje simbolizira lik Lucifera kao „donositelja
svjetla“. Većina Angerovih filmova ostala je nedovršena kao rezultat opreke velikih težnjih i
pomanjkanja novca, ali možda i ambicija koje su nadmašivale trenutnu inspiraciju. Kako iz
današnje perspektive filmovi ipak djeluju kao uspješne i zaokružene cjeline, možda je i bolje
da se autor zaustavio prije nego je krenuo u realizaciju prvotnih znatno opsežnijih ideja.

Silvana Dunat

Fireworks / Vatromet
Trajanje: 15 minuta
Godina proizvodnje: 1947.
Tehnika: crno-bijelo

Puce Moment
Trajanje: 6 minuta
Godina proizvodnje: 1949.
Tehnika: boja

Rabbit’s Moon / Zečji mjesec
Trajanje: 7 minuta
Godina proizvodnje: 1950.-1979.
Tehnika: monokromatski

Eaux d’Artifice
Trajanje: 7 minuta
Godina proizvodnje: 1953.
Tehnika: monokromatski

Inauguration of the Pleasure Dome / Ustoličenje hrama zadovoljstva
Trajanje: 40 minuta
Godina proizvodnje: 1954.
Tehnika: boja

Scorpio Rising / Uzdizanje škorpiona
Trajanje: 30 minuta
Godina proizvodnje: 1964.
Tehnika: boja

Kustom Kar Kommandos
Trajanje: 3 minuta

Godina proizvodnje: 1965.
Tehnika: boja

Invocation of My Demon Brother / Prizivanje brata demona
Trajanje: 11 minuta
Godina proizvodnje: 1969.
Tehnika: boja

Lucifer Rising / Uzdizanje Lucifera
Trajanje: 11 minuta
Godina proizvodnje: 1981.
Tehnika: boja