Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma: Susan Sontag – Duett för kannibaler (1969)

U petak, 01. travnja s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma: Susan Sontag – Duett för kannibaler (1969). Radi se o prvoj projekciji iz ciklusa Kanibalizam na filmu.  Kinematografija kanibalizma, alternativno raspoznatljiva kroz kanibalsku horror produkciju, suboordinirana je i derivirana iz eksploatacijskog filma predominantno pripisivanog talijanskim redateljima tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj travanjski ciklus Kino kluba Split donosi nekoliko manje poznatih, avangardnoj filmskoj produkciji pripadajućih uradaka. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

 

Kanibalizam

Kinematografija kanibalizma, alternativno raspoznatljiva kroz kanibalsku horror produkciju, suboordinirana je i derivirana iz eksploatacijskog filma predominantno pripisivanog talijanskim redateljima tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Subžanr je impresivna kolekcija grafički nasilnih filmova koji autorsku distancu od kanibalskih poriva uglavnom održavaju iluzijom o primitivnim, na razini kamenog doba zaostalim, divljacima koji naseljavaju azijske ili južnoameričke kišne džungle. Osim primarno zadane poveznice radove uglavnom povezuje readateljska potreba za šokantnim, realističnim i, po potrebi, pornografskim impresijama. Uključuje improvizirane torture, silovanja i nasilje nad životinjama. Kanibalski je jedini filmski žanr, nakon čistog pornografskog, koji je izazvao marketinške dileme pri filmskoj industriji. Prvobitni razvoj kinematografije kanibalizma, poznih šezdesetih godina prošlog stoljeća, omogućio je similarni subžanr poznat kao Mondo, koji je integrirao dokumentaristiku s reprezentativnom potrebom isticanja održivih taboo matrica širom svijeta. Umberto Lenzi je obično prva asocijacija kada su redatelji kanibalskog žanra u pitanju. 1972. sinimio je film Il paese del sesso selvaggio (Man From Deep River). Trend je zatvorio, ostavljajući dovoljno interesa i produkcijskog prostora za povremene revitalizacije, te reprogramiranja programa, prvenstveno američkih kino dvorana, Antonio Climati s filmom Natura contro (distribucijski engleski prijevod The Green Inferno) 1988. godine. Najpopularniji uradak klasičnog perioda svakako je Cannibal Holocaust Ruggeroa Deodatoa snimljen 1980. Ovaj travanjski ciklus donosi nekoliko manje poznatih, avangardnoj
filmskoj produkciji pripadajućih uradaka. U sklopu ciklusa biti će prikazani filmovi:

01.04. Susan Sontag – Duett för kannibaler (1969)
08.04. Manoel de Oliveira – Os Canibais (1988)
15.04. Liliana Cavani – I Cannibali (1970)
22.04. Nelson Pereira dos Santos – Como Era Gostoso o Meu Frances (1971)

Uz Ciklus:

29.04. Edgar Pera – O Barao (2011)

 

Susan Sontag

Kao filmska kritičarka filozofkinja i publicistkinja Susan Sontag (1933 – 2004) fascinirala je mnoge. Ekspanzija filmskog leksika u prezentnosti sedimenta njenog teorijskog djelovanja dala je zarana naslutiti kako će se njena potreba za interakcijom s pokretnim slikama premetnuti i u djelatnu praksu režijskog postupka, preciznije – autoriziranja autogeno – reprezentativnih materijala, koje je moguće označiti i sistematizirajućom sintagmom „filozofski film“. Susan Sontag potpisala je četiri filma – Duett för kannibaler (Duet for Cannibals – Duo za kanibale- 1969), Brother Carl (Brat Carl; 1971), Promised Lands (Obećane zemlje; 1974), te Letter from Venice (Pismo iz Venecije; 1983). Stilski, radi se o filmovima realiziranima formalno i akademski precizno, odnosno u kadrovima koji limitirajući sadržaj zbog neadekvatnih, skromnih produkcijskih konstrukcija, ipak razotkrivaju grandiozne autoritete unutarnjeg estetskog scenografskog sklada poput Petera Bogdanovicha, Jan – Luc Godarda ili Bernarda Bertoluccia. Susan Sontag educirana je na sveučilištima Chicago, Harvard, Oxford i Sorbona. Nakon razvoda 1959. (udala se maloljetna), te adaptacije celibata i lezbijstva, počela je proizvoditi filmsku kritiku s temeljnim referancama na filmove politički kontroverznih autora poput Roberta Bressona ili Leni Riefenstahl, te njima similarnih provokatora. Prva dva filma realizirala je u Švedskoj, zahvaljujući potpori Ingmara Bergmana. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Susan Sontag oboljela je od raka dojke, što ju je donekle udaljilo od napornog redateljskog posla, a publici uskratilo ekstenzivniji opus za naknadno razmatranje i propikivanje. Melanholična i pristupačna, često je bila na udaru konzervativnih političkih terorista, što joj je, u zreloj dobi, uzrokovalo neizlječiva oboljenja usljed trovanja hranom i pićem (umrla je od leukemije), zbog čega je neposredno prije smrti funkcionirala kao pomračena i inkluzivna osoba, uvjerena kako je za njenu nesretnu sudbinu kriva kompletna ljudska vrsta kao takva. Zbog angažmana u Bosni i Hercegovini, neposredno nakon rata i pripadajuće mu socijalne razgradnje, kritizirao ju je respektabilni francuski filozof Jean Baudrillard, a krimen je razaznat u kontekstu činjenice kako su joj bosanski Srbi, dislocirani iz šireg okvira etniciteta, postali destruktivno operativno oruđe odstranjivanja samih sebe         kao nedopustivog egzistencijalnog balasta. Eksperti su joj utvrdili poremećaj psihe, duboku kroničnu depresiju u kojoj je i skončala nekoliko godina kasnije.

 

Duett för kannibaler

Redateljski debi autoritarne političke aktivistkinje Susan Sontag intrigantna je egzistencijalistička priča, komponirana prema zahtjevima “dotjeranog” filmskog kadra, karakterističnog za skromnije, televizijske produkcije klasičnih autora poput Bernarda Bertoluccia. Dramaturška os odnos je dvaju parova involviranih u akademske krugove i političke klastere. Artur je profesor u izgnanstvu, rastresena individua oženjena enigmatičnom Francescom. Tomas je asistent angažiran na sistematizaciji Arturovih spisa. Duboki intelektualni otklon, u trenutku konfuzije odnosa koji u efekt ženske kliničke sobe zatvara Tomasova ljubavnica, Sontagova dodatno komplicira sartrovskim manirom kako bi aticipirala temeljnu psihoanalitičku situaciju u kulturi, konkretno iznova raspoznatljivu i u suvremenijem kontekstu kontroverznog teksta Viktora Erofeyeva Жизнь с идиотом (Life with an Idiot – Život s idiotom; 1980), temeljem kojeg je Alfred Schnittke komponirao istoimenu operu (1992). Sontagova je, u širem kulturnom interpretativnom smislu, preduhitrila i predimenzionirala Erofeyevog Vavu, minimalni socijalni balast bračnoga odnosa, a potom u njemu raspoznala ženu, te adaptirala prvobitnu sartrovsku kritiku muške kliničke sobe, u pravcu interpretiranja pogodnom za oba spola.

 

Darko Duilo