Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma: Simon Callow – The Ballad of the Sad Café (1991)

U petak, 26. veljače s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete pogledati film The Ballad of the Sad Café (1991), američkog redatelja Simona  Callowa, zaključnu projekciju iz ciklusa Grande Dame Guignol Cinema. Ciklus će zainteresirane upoznati s unikatnim kinematografskim trendom, koji je tzv. leading ladyes mainstreama, veteranke hollywooda, premetao u nove-stare zvijezde tzv. freaky flicsa, nusprodukta filmske B industrije. Projekcije su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati.

 

 

Simon Callow – The Ballad of the Sad Café (1991)

 

Vanessa Redgrave (79), vedeta šekspirijanskog teatra, te humanitarka s povremenom balkanskom refleksijom, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, slijedom terapijskih procesa, bila je prototip psihološki devastirane žene, degradirana taman toliko da padne u filmsko blato deprimirajućeg kolorita Simona Callowa (66), komercijalnog hollywoodskog glumca kojem je The Ballad of the Sad Café (Balada o Kavani tuge; 1991) debitantski, te ujedno i za sada jedini redateljski uradak. Dramaturgija se temelji na istoimenom eksperimentalnom romanu Carson McCullers (1917 – 1967). McCullers je istraživala spiritualnu izolaciju rubnih društvenih skupina, a skončala je relativno mlada kao alkoholičarka oštećenoga mozga. Scenografija je ruralna margina američke savezne republike Georgie. Amelia Evans, hormonalno predozirana starija seljanka, dovodi kući grbavaca s kovčegom, za kojeg pretpostavlja kako se radi o daljnjem rođaku… Kamerman Walter Lassally (Alexis Zorbas – Zorba the Greek – Grk Zorba; 1964) u montažni proces je propustio niz tehničkih zahvata na održivoj iluziji o alkoholiziranosti prostora definiranog kadrom, ponekad čak i kada se radi o relativno pustim eksterijerima… Iako pati od niza tehničkih pogrešaka, koje se interpretiraju potrebom kondenzacije estetski raspoznatljivih hollywoodskih kadrova montažnim postupkom, što pritom donekle iritira protok vremena, The Ballad of the Sad Café relavantan je projekt, ne samo u užem kontekstu Grande Dame Guignol Cinema trenda, koji se uskoro posve dispezirao (Hollywood je postao sam po sebi star, kao i sam fenomen bilježenja filmom)…

 

Grande Dame Guignol Cinema

 

Početkom 1960-tih formiran je jedan unikatni kinematografski trend s, pokazalo se, ekstremnim vremenskim odmakom od čak tridesetak godina do splašnjavanja, koliko je produkcijski isječak tehnički specificiran kao model održavanja iluzije o filmskom akteru kao presudnom za vremenski kontinuum odnosa kino dvorana i publike, potrajao, a da se ne dogodi pad interesa. Razvoju trenda pogodovala je okolnost što je, na početku razvoja paradigme, Hollywood već postao star. Konvencija je postavljala prethodno komercijalno plasirane glumice starije životne dobi u horror projekte koji su intenzivno erektirali relativno novu žanrovsku matricu, novu barem po pitanju zahtjevnijih produkcija, te broja publike na standardnim projekcijama. Tzv. leading ladyes mainstreama, veteranke premetnute u nove-stare zvijezde tzv. freaky flicsa, stekle su nove fanove, a nova publika je intenzivnije vezala klasičnu produkciju za vlastite interese, što se moglo tumačiti i kao povremeni edukativno impulzivni kreativni doprinos daljnoj filmskoj proizvodnji. Sineastika grand guignol subžanra datira od 1962. i filma What Ever Happened to Baby Jane? koji je režirao Robert Aldrich; a filmski arheolozi skloni su posegnuti i do Billy Wilderovog klasika Sunset Boulevard iz 1950. godine, iako bi se, nakon otklona, za njega moglo reći kako predstavlja tek svojevrsnu preteču, odnosno konvencionalni filmski prototip Grand Guignola. Naziv Grand Guignol referira na popularni pariški teatar specijaliziran za realistične horror perfomanse. Koincidencijski, izvorni Grand Guinol teatar djelovao je od 1897. do, upravo, 1962., pa se može kazati kako mu je film predstavljao novo ozbiljenje kada su slični koncepti u kulturi u pitanju. U sklopu ciklusa prikazani su još i filmovi filmovi:

05.02. Robert Fuest – The Devil’s Rain (1975)
12.02. Paul Henreid – Dead Ringer (1964)
19.02 Frank Perry – Mommie Dearest (1981)

 

Darko Duilo