Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma ‘Ruski umetnički eksperiment’ autora Borisa Miljkovića i Branimira Dimitrijevića

Boris Miljković i Branimir Dimitrijević režirali su Ruski umetnički eksperiment 1982. godine u vrijeme kada se video kao umjetnost tek počeo stidljivo pojavljivati na prostorima bivše Jugoslavije. Autori su se tako predstavili istovremeno i kao pioniri videa u zemlji koja je za Europu onog vremena bila predvorje komunističkog istoka, ali i kao inovatori na istom polju od kojih je mogao ponešto naučiti i taj „napredni europski zapad“. Televizijsku dramu Ruski umetnički eksperiment koja je rađena u sklopu umjetničkog programa Televizije Beograd teško je žanrovski definirati, a sinteza je autorske originalnosti i avangardnih utjecaja kojima se zemlja u to vrijeme sve više otvarala i koji su sa Zapada stizali naročito nošeni provokativnim zvukom „novog vala“, glazbenog pravca koji je oko 1976. kretao iz Velike Britanije i SAD-a. U početku se nazivom novi val označavao isključivo punk da bi potom  integrirao glazbu šireg glazbenog utjecaja od funka, preko disca, reggea i elektronske glazbe. S vrlo kratkim vremenskim zaostatkom od godinu ili dvije novi val se pojavio i na glazbenoj sceni Jugoslavije, prvo u Hrvatskoj, a potom i drugim republikama. U svim republikama ostavi je značajan trag pa se osamdesete godine i iz današnje perspektive smatraju zlatnim dobom jugoslavenske popularne glazbe čak i s pozicije zapadnih medija. Vibracije novog vala vrlo brzo su se proširile i izvan glazbenog okvira postavši stilom života i izraza urbane mladeži čiji su elementi nerijetko nosili i angažiranu notu. U tom smislu „Ruski umetnički eksperiment“ može se iščitati i kroz politički kontekst kao nagovještaj vremena koje će tek doći i metafora jednog dovršenja koje vjerojatno ni sami autori u tom trenutku nisu bili svjesni.

Uistinu, svjesno ili nesvjesno identificirajući svoje umjetničke pozicije s pozicijama ruskih eksperimentatora i avangardista dvadesetih godina 20. stoljeća, kroz niz slobodno interpretiranih epizoda iz privatnih i umjetničkih života ikona ruske avangardne umjetnosti kao što su Kazimir Maljevič, Vladimir Tatlin, Sergei Diaghilev i drugi, uz neizbježnu dozu humora i satire, Miljković i Dimitrijević su oživotvorili duh ruske avangarde i predstavili osnovne karaktere njezinih interpreta istovremeno povukavši paralelu sa situacijom u Jugoslaviji jasno intoniranom anakronom uporabom suvremene popularne glazbe, kako zapadnjačkog tako i jugoslavenskog novog vala. Pri tom su na suradnju pozvali i članove tada popularne novovalovske skupine Idoli koji su svega godinu dana ranije objavili pjesmu „Maljčiki“, parodiju na ruski socrealizam, a čiji je spot vrlo sličnog vizualnog identiteta radio upravo Miljković. Film ne završava krajem, već samo krajem prvog dijela – kako nagovještava natpis prije odjavne špice. „Trebalo je shvatiti kako će se drugi dio filma dogoditi u stvarnosti. Bili smo svjesni da drugi dio nećemo snimati: mi, mladi i površni, dali smo toliko, a vidjet ćemo kako će se u stvarnosti odigrati drugi dio. I vidjeli smo.“ u jednom intervjuu izjavio je Miljković. Ništa, samo duša.

 

Izvorni naziv: Ruski umetnički eksperiment

Godina proizvodnje: 1982.

Trajanje: 62 min

Jezik: srpski

Država: Srbija

Tehnika: boja