Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma Rose von Praunheima – “Anita – Tänze des Lasters” (1987)

U petak, 12. prosinca s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete pogledati film “Anita – Tänze des Lasters” Rose von Praunheima. Projekcije su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan i svi dobrodošli!

 

Rosa von Praunheim (pravo ime Holger Radte) je rođen 1942. u jednom latvijskom zatvoru. Imenom Rosa želi podsjetiti na Ružičasti trokut koji su morali nositi homoseksualni zatvorenici koncentracijskih logora, a Praunheim je naziv četvrti u Frankfurtu gdje je Rosa proveo djetinjstvo. U 60im godinama je počeo snimati eksperimentalne i kratke filmove a 1971. je izazvao burne reakcije provokativnim dokumentarcem „Nije homoseksualac perverzan nego situacija u kojoj živi“. Film je snimljen po narudžbi državne televizije i njime je von Praunheim ponajviše izazvao same homoseksualce prikazujući ih pasivnim i apolitičnim. Angažman u LGBT pokretu prožima sve njegove filmove. 1985. snima prvi dugometražni film („Virus ne poznaje moral.“) u kojem obrađuje temu AIDS-a. Opet biva oštro kritiziran, a jedan od razloga je izbor filmskog žanra – komedija.

Do danas je snimio oko 70 filmova i uvrštava se među postmodernističke redatelje: djelom zbog sklonosti hibridnim formama, intertekstualnim referencama i razigranosti koju potvrđuje njegova poznata izjava: „Tako bih rado bio autentičan, ali ne uspijevam / Tražim osobno ali nalazim samo citate.“

U 1987. godine snimljenom filmu „Anita – Tänze des Lasters“ (Anita – plesovi poroka)  Praunheim surađuje sa glumicom i kabaretisticom Lotti Huber koja glumi ludu stariju ženu  uvjerenu da je Anita Berber, poznata gola plesačica iz dvadesetih godina. Starica završava na psihijatriji gdje svojim neposluhom, neobuzdanom životnom energijom i erotskim insinuacijama uznemiruje doktore i pacijente.

Epizode sa psihijatrije su snimljene u crno-bijeloj tehnici dok su „sjećanja“ pacijentice na zlatne dvadesete godine u koloru, bez tona i sa titlovima. Naizgled nelogično korištenje boje za prikazivanje razdoblja prošlosti kad su snimani nijemi filmovi ubrzo se uspostavlja logičnim: svijet mašte prikazan je šarenijim i bogatijim od sive stvarnosti, što se potvrđuje na kraju, na samrti pacijentice u izjavi medicinske sestre: „Nemojte zaboraviti, doktore, snovi su često istinitiji od života. Izgledala je sretna u svom ludilu.“

 

 

 

Izvorni naziv: Anita – Tänze des Lasters

Godina proizvodnje: 1987.

Trajanje:  89 minuta

Jezik: njemački

Država: Njemačka

Tehnika: crno-bijelo / boja