Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma: Richard Stanley – Hardware (Mark 13) (1990)

U petak, 23. listopada s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete pogledati film Hardware (Mark 13) (1990), prvi film iz kratkog, dvotjednog autorskog ciklusa Richarda Stanleya kojim zaključujemo projekcije petkom za mjesec listopad. Stanley je američki eksperimentalni redatelj s autorskim uporištem u znanstvenoj fantastici. Projekcije su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan i svi su dobrodošli!

 

 

Richard Stanley

Richard Stanley filmski je redatelj i scenarist rođen 1966. u Sjevernoj Africi. Direktni je potomak istraživača Afrike Sir Henry Morton Stanleya. Živi i radi u Londonu. Režirao je glazbene spotove za autore poput banda Fields of the Nephilim, kao i pedeset minutni video za potrebe konceptualnog albuma Brave, art-rock banda Marillion. Autorizirao je dva dugometražna igrana filma: Hardware 1990. i Dust Devil 1992. Radio je na scenariju za remake filma The Island of Dr. Moreau 1996., ali ga je glumac Val Kilmer agresivno udaljio sa setova, te, zahvaljujući osobnom autoritetu, zamjenio iskusnijim John Frankenheimerom, starim majstorom s iskustvom autoriziranja projekata poput French Connection (1975), nakon čega su Stanleyeve hollywoodske avanture zauvijek okončane u frustracijama i daljem kontinuitetu eksperimentalne, neovisne produkcije. Otok doktora Moreaua, pak, zavrijedio je uvredljivu
Zlatnu malinu (filmsku antinagradu koju je patentirao američki copywriter i publicist John J. B. Wilson, a koja se dodjeljuje, prema njegovim riječima, za filmove koji nisu trebali biti niti snimljeni) i to u dvije temeljne kategorije – za najgori film godine i najgori filmski skript. Stanleyevi dugometražni dokumentarni filmovi The Secret Glory iz 2001. i The White Darkness iz 2002. godine primjeri su ekstremno subverzivne filmske produkcije, a dramaturški razgrađuju fenomene poput nacističke institucionalne eskatologije, te voodoo rituala na Haitima. Posljednih nekoliko godina Stanley eksperimentira s horror žanrom, autorizirajući u komercijalnoj praksi segmente hvaljenih omnibusa poput The Theatre Bizarre iz 2011. i The Profane Exhibit iz 2013., zajedno s nekolicinom mlađih
autora u produkciji kanadskih nezavisnih filmskih financijera, te specijaliziranih televizijskih kanala. Autor je i niza kratkometražnih eksperimentalnih filmova koji su dostupni na njegovom youtube internetskom video kanalu. Trenutno je zaokupljen preliminarnim aktivnostima na realizaciji dugometražnog igranog filma I am Legion, čija se premijera očekuje najranije krajem iduće godine, a u projekt je stupio zajedno sa španjolskim redateljem i producentom Nacho Cerdàom, internacionalno zapaženim zahvaljujući dojmljivom alternativnom horroru Los abandonados (Te Abandoned – Napušteni; 2006). Tijekom ovog kratkog ciklusa koji tvore projekcije dvaju Stanleyevih filmova možete pogledati:

23.10. Hardware (1990)
30.10. The Secret Glory (2001)

 

Hardware (Mark 13)

 

U neodređeno dalekoj budućnosti nuklearni rat je transformirao planetu Zemlju u radioaktivnu pustaru na kojoj se vodene površine zahvaljujući posljedicama zračenja nezaustavljivo rasplinjavaju, te ubrzano povlače uvis prema pregrijanoj atmosferi koja ih konačno i nepovratno dokida u kozmičkom ognju, zahvaljujući čemu preživjelima ne ostaje dovoljno nade u obnavljanje životnih ciklusa. Postapokaliptični čovjek – strvinar poznat kao Nomad lutajući oniričnim filmskim pejzažima, za potrebe produkcije računalno iskonstruiranim zahvaljujući vještom montažnom procesu (Derek Trigg, tehničar zvuka na franšizi Harry Potter) vezanja likovno elementarnih, ali istovremeno atraktivnih kadrova snimatelja Stevena Chiversa, stalnog Stanleyevog suradnika, otkriva robotičku glavu nepoznatog porijekla, te je odluči unovčiti nakon što stigne u opustjeli, ruinirani New York City. Kupac je, ispostavlja se, svemirski marinac Moses Baxter, a robotička bi glava trebala biti božićni poklon za njegovu djevojku Jill Grakowski, skulptorku u kreativnoj krizi koja se odlučila za oportnuno autoriziranje i izlaganje gotovih vizualnih rješenja iznađenih u prirodi. No, zahavaljujući nepoznavanju robotičke bionike, opskurne, marginalne znanstvene grane iz predapokaliptičkog perioda, antijunaci ove artističke farse postaju svjedoci samooživljavanja glave i popratnog reprogramiranja prvobitno zamišljenog čovjeka stroja. Analizom slučaja koju, nakon početne konsternacije, provede usamljeni, bizarni diler narkotika Alvy uspostavi se kako je robotička glava zapravo tzv. Mark 13, vojni kiborg za kojeg se pretpostavljalo kako je u potpunosti uništen nakon što je projekt njegove izrade obustavljen vladinim dekretom, a znanstvenici u njega uključeni udaljeni s projekta. U međuvremenu Jill ostane nasamo s robotičkom strukturom koja polako kondenzira agresiju u odnosu na okolinu, te se Moses, upozoren na moguće destruktivne posljedice, odluči obračunati s neželjenim poklonom, preciznije – uništiti ga. Međutim, kontakt s nesretnom Jill je ubrzo onemogućen, a robotička glava već je počela divljati. Jill je prva meta totalne destrukcije… Iz Stanleyevih kadrova u Hardwareu neprestano izbija estetika video klipova osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali i autorski manir Stephena Norringtona zaduženog za, između ostalog, vizualni izgled drugog izdanja Aliena (Aliens – Osmi putnik II; 1986), koji je i sam realizirao jedan sličan redateljski pothvat – futuristički sci – fi horror Death Machine, o čovjeku stroju koji se otme kontroli, te krene u destrukciju similarnu pohodu Stanleyeve robotičke nemani. Popularnosti filma pridonio je i Iggy Pop koji je odigrao ulogu živopisnog radio – marginalca Angry Boba. Mnoge je kritičare svojevremeno, nakon iskustva Hardwarea, iznenadilo kako tako skromna produkcija može rezultirati nesukladno, enormno raskošnim vizualnim ugođajem finalnog produkta tijekom standardne kino projekcije. Uslijedile su usporedbe s Blade Runnerom Ridleya Scotta (Istrebljivač; 1982) kojem je, kako je striktno tehnička komparacija naglašavala, dodan crveno – narančasti filter, a nakon nekoliko godina uvjerljiva povratna refleksija je projektu sistematizacijski pridodala i komparaciju s novim low budget hitom The Crow Alexa Proyasa (Vrana; 1994). Stanley se na ovom projektu istakao i kao filmski liričar prisilne smrti, što mu je osiguralo kultnu slijedbu u krugovima štovatelja gore produkcije, ali istovremeno i limitiralo popularnost kod gledatelja ekstremno osjetljivih želudaca…

 

Trajanje: 94 minute

Jezik: engleski s engleskim titlovima

Država: UK

Tehnika: kolor

 

Darko Duilo