Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma: Paul Verhoeven – Turks Fruit (1973)

U petak, 18. rujna s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete pogledati film Paul Verhoevena “Turks Fruit” (1973) , drugi uradak iz trolista rujanskog ciklusa filmova Dutch New Wave 70`s (Nizozemski novi val sedamdesetih).  Projekcije su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan i svi su dobrodošli!

 

 

 

Konflikti spolnosti kao temeljno dramaturško obilježje ranog stvaralaštva Ate de Jonga čijim filmom Blindgangers je prošlog petka startao ovaj kratki ciklus Nizozemskog novog vala, te socijalna satira kao lightmotiv kinematografije Pim de la Parraa čiji ćemo uradak Wan Pipel prikazati u idućem terminu; uz eksplicitno nasilje i sinteze kolektivnih tauma čine i postojane miljokaze daleko kompleksnijeg opusa Paula Verhoevena. Verhoeven, najpoznatiji iz trolista autora objedinjenih za potrebe naših edukativnih projekcija, rođen je 1938. u Amsterdamu, a djetinstvo proveo u zabačenom selu Slikkerveer gdje mu je otac radio kao učitelj, a majka dizajnirala šešire. Kao petogodišnjak u Den Hagueu je preživio nacističko raketno bombardiranje, slijedom čega mu je formativni period života obilježen bizarnom fascinacijom nasiljem i pirotehničkim mahnitanjem; donekle sukladnim prethodno spomenutom razaranju koje ga se intezivno dojmilo iako su tom prilikom umalo stradali on i njegovi roditelji. Ta mučna, ali istovremeno i spektakularna skica mutnog sjećanja iz ranog djetinstva presudno ga je kodirala kao autora napoznatijeg po hollywoodskim hitovima RoboCop (1987), Total Recall (1990), Starship Troopers (1997) i Hollow Man (2000). U američku filmsku industriju integrirao se 1985. filmom Flesh & Blood, nakon što je u Nizozemskoj tijekom sedamdesetih i u prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća autorizirao šest dugometražnih projekata. Doktorirao je matematiku i fiziku na sveučilištu u Leidenu, a filmove snima od 1960. kada je realizirao svoj prvi kratki metar naslovljen A Lizzard Too Much. Uslijedili su Nothing Special (1961), The Hitchhikers (1962) i Let’s Have a Party (1963). Profesionalni preobražaj iz prirodoslovca u filmskog režisera proveo je nakon što je tijekom dobrovoljne karijere u Nizozemskoj mornarici smontirao propagandni vojni celuloid Het Korps Mariniers (The Royal Dutch Marine Corps, 1965) koji je osvojio prestižnu francusku nagradu Golden Sun koja se dodjeljuje za razvoj militantnog filma. Prvi profesionalni filmski zadatak obavio je za nacionalnu televiziju. Radilo se o filmu Mussert (1968), atraktivnoj, upečatljivo režiranoj biografiji nizozemskog fašiste Antona Musserta koji je 1946. strijeljan nakon što ga je kraljica Wilhelmina odbila pomilovati. Lokalno, nacionalno, te potom i internacionalno prepoznatljiv Verhoeven je postao nakon što je 1973. režirao film Turks fruit (Turkish Delight – Turska poslastica) u kojem glavnu ulogu igra još jedan nizozemac – Rutger Hauer, zvijezda filmova poput Blade Runner (1982) ili The Hitcher (1986) s kojim je Verhoeven dijelio i emigrantsko
hollywoodsko iskustvo. Zajedno su realizirali ukupno pet projekata. Od 2006. Verhoeven opet živi i stvara u Nizozemskoj. Osim angažmana u filmskoj proizvodnji poznat je i kao kontroverzni isusovac bez okončanih biblijskih studija, kritičari kažu – vjerski fanatik, autor studije Jezus van Nazaret (2007), u kojoj je mitski lik Isusa formiran kao arhaični egzorcist; te suprug samozatajne domaćice Martine Tours s kojom ima sina i kćer, te je u stabilnom, harmoničnom braku skoro pedeset godina. U proljeće iduće godine planira premijerno prikazati, te promovirati svoj novi film Elle koji je za sada u fazi postprodukcije. Tema je svijet računalnih igrica, te na njemu zasnovan industrijski kaos, a poklonici očekuju, kao i do sada – vatromet boja na projekcijskom platnu i još jedan hardboiled spektakl, iako u donekle ograničenim gabaritima povratničke europske filmske proizvodnje.

 

Turks fruit (1973), drugi film iz ciklusa Nizozemski novi val, je, iz svih rakursa sagledano, najspješniji nizozemski film u povijesti kinomatografije. Fabulu filmskih kadrova veže ljubavna priča umjetnika (Rutger Hauer) i mlade djevojke. Glavnu žensku rolu igra Monique van de Ven, popularna nizozemska glumica i nacionalni seks simbol, koja je nakon umirovljenja postala redateljica, a u periodu realizacije
ove eponimne Verhoevenove produkcije s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila je djevojka, te potom postala i supruga snimatelja Jan de Bonta (nakon razvoda stupila je u brak s glumcem i književnikom Edwinom de Vriesom), konfliktnog katolika iz obitelji sa sedamnaestero djece koji ju je zaprosio tijekom setova na kojima je izvodila njemu neodoljive golišave eskapade i egzibicije. Jan de Bont je, osim po osebujnom svijetonazoru, ipak dovoljno poznat i kao kamerman eksperimentator koji je prije suradnje s Verhoevenom radio i s nizozemskim avangardnim redateljem Adriaanom Ditvoorstom. Satirijazični prethodno spomenuti karakter – umjetnik, preciznije kipar, Eric, nositelj filmske radnje Turks fruita, u regresivnoj nisci kadrova, nakon furioznog oniričnog filmskog uvoda u kojem nagovara nepoznate žene na seks, rekonstruira, zahvaljujući ingenioznoj suradnji Bonta i Verhoevena, svoj tjelesni i transcendentalni odnos s Olgom kojem se opirala njena konzervativna majka. Nakon što Olga flertom dokine vezu i izazove Ericov bijes flashback se prekida i dramaturgija kreće od scretcha. Daljnji prirodni sinhronicitet kao fenomen njihove veze u paralelnoj filmskoj montaži vodi ka tragičnom ishodu, te u prvi plan postavlja jeftinu tursku slasticu, sve što je preostalo od ljubavi i strasti – rahat kolačić koji se služi uz kavu… Turks fruit je nominiran za nagradu Oscar, koju je te 1973. osvojio François Truffaut za film La Nuit américaine (Day for Night).

Godina proizvodnje: 1973
Trajanje: 108 minuta
Jezik: nizozemski (engleski titlovi)
Država: Nizozemska
Tehnika: boja

Dutch New Wave 70`s

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća filmska proizvodnja u Nizozemskoj dokinula je limitirajuće hermetičke okvire regionalizma, uglavnom pod utjecajerm jednog autora – Paula Verhoevena. Pet Verhoevenovih filmova iz te dekade: Business Is Business (Wat zien ik?, 1971), Turkish Delight (Turks Fruit, 1973), Katie Tippel (Keetje Tippel, 1975), Soldier of Orange (Soldaat van Oranje, 1977) i Spetters (1980) – bili su box-office hitovi, te se i danas nalaze pri samom vrhu periodičnih zbirnih ljestvica nacionalne filmske proizvodnje. Turks Fruit i Soldaat van Oranje postigli su uspjeh i na američkom tržištu, što je presudno vodilo i kasnijoj Verhoevenovoj Hollywoodskoj karijeri. Ostali uspješni nizozemski redatelji iz ovog perioda su, primjerice, Wim Verstappen, Ate de Jong ili Pim de la Parra, čiji su filmovi imali i daleko komercijalniji efekt od radova starijih im kolega iz prethodne dekade. U svojoj studiji Van Fanfare tot Spetters, filmski povjesničar Hans Schoots ističe kako je tzv. flourishing period (period procvata) nizozemske filmske proizvodnje potrebno vremenski markirati između dviju produkcija, relevantnih filmskih miljokaza iz naslova njegove studije (Bert Haanstraove Fanfare snimljene su 1958., a Verhoevenov hit Spetters 1980.), nakon čega je sretna era nizozemskog filma sedamdesetih okončana, a nove tendencije postajale su sve prizemnije, te orijentirane TV produkciji. Nakon 1980. te sve do suvremenih trendova, tek je nekoliko nizozemskih filmova realiziralo visoku gledanost u inozemstvu, odnosno osiguralo si kultni status, te time svojim autorima nametnulo intenzivniju recepciju u javnosti, a period za koji je vezan i ovaj kratki ciklus nikada se nije do kraja autorski regenerirao.

Biti će prikazani slijedeći filmovi:

11.09. Ate de Jong – Blindgangers (1977)
18.09. Paul Verhoeven – Turks Fruit (1973)
25.09. Pim de la Parra – Wan Pipel (1976)

 

Darko Duilo