Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma: Nikos Nikolaidis – Evridiki BA 2037 (1975)

U petak, 02. listopada s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete pogledati film Evridiki BA 2037 (1975), prvi uradak iz prvog filmskog ciklusa u studenom koji tvore radovi grčkog avangardnog redatelja Nikosa Nikolaidisa. Projekcije su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan i svi su dobrodošli!

 

 

Nikos Nikolaidis

Nikos Nikolaidis, grčki postmoderni redatelj i scenarist avangardne provenijencije (1939 – 2007), rođen je u Ateni, gdje je proveo čitav život i realizirao sve svoje autorske filmske projekte, sistematskom potrebom svodive pod eksperimentalni arthouse. Studirao je režiju na sveučilištu Stavrakos, te kazališnu scenografiju na Vakalo studijama, uz povremene angažmane u diskografskoj glazbenoj industriji koju je opsluživao kao direktor marketinga s oko 500 autoriziranih reklamnih klipova, što mu je omogućilo stjecanje sredstava za rad na filmu izvan komercijalnog okružja. Karijeru je započeo kao asistent režije Vasilisa Georgiadisa, klasičnog grčkog redatelja dva puta nominiranog za nagradu Oscar. Realizirao se i kao filmski producent nakon uspješne suradnje s veteranom Orestisom Laskosom sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tako je realizirao apsolutno neovisnu redateljsku poziciju. Estetski je oscilirao između klasičnog filmskog erotskog spleena na tragu vizualiziranja opskurnijeg isječka iz imaginarija francuskog libertinca Marquis de Sadea, te suvremenog američkog postmodernog film noira i horrora s donekle potisnutim erotskim elementima. Opsjedale su ga razorne dihotomije proizišle iz univerzalnih paradosksa seksa i smrti, ljepote i gnjusa, te privrženosti i ljubavi. Karakterni trademark su mu bili mentalno, te seksualno devijantni cinični marginalci. Objavio je jednu zbirku kratkih priča i tri kraća
romana – novele. Sam je organizirao produkciju za sve svoje filmove. Izostanak publiciteta, sklonost trash iskazu, te zazor od strane kritike nametnuo ga je posthumno mlađim generacijama grčkih sineasta kao kultnog redatelja. Neposredno pred smrt odrekao se kompletnog svog filmskog opusa, te prigodno zaključio kako je život trebao posvetiti muzici kao daleko apstraktijoj formi jer ga slika ubija. Njegove kompleksne filmske alegorije i simbolizmi trasirali su razvoj suvremenog grčkog, ali i internacionalnog avangardnog filma. Najdosljedniji sljedbenik mu je mladi ukrajinski redatelj Ihor Podolchak zapažen po filmu Delirium iz 2013. Ovaj autorski ciklus formiran je odabirom između Nikolaidisovih deset dugometražnih radova iz različitih perioda karijere, te uključuje slijedeće projekcije:

02.10. Evridiki B.A. 2037 (1975)
09.10. Singapore sling (1990)
16.10. Tha se do stin kolasi, agapi mou (1999)

Evridiki BA 2037

Euridika, zatočenica podzemnog svijeta Hada, kodna oznaka BA 2037, čeka Orfeja da je oslobodi i izvede na površinu Zemlje. U međuvremenu zaprima subliminalne naloge za koje smatra kako će legitimirati njenu nakanu da zauvijek napusti dom u kojem je zatočena. Pravac u kojem se kreće nakon perpetuiranih otpravljanja u avanturu nepoznat je. Kretanje joj uvjetuje računalno mehanički emulirani nepoznati glas. Svakoga jutra iz njenog kreveta ustaje muškarac. Njihov odnos nerazjašnjen je… Specifičan spleen, imaginarna scenska aura koja naglašava pouzdanu filmsku situaciju, sugerira kako su, unatoč konfliktnim očekivanjima gledatelja, naizgled suprotstavljeni filmski akteri, ipak familijarni. Ostali ljudi pod podzemnim svjetlom, prokletnici koji nastanjuju kameri Giorgosa Panousopoulosa nedohvatljiv predio oko Euridikine zatočeničke nastambe, trude se penetrirati u njen dom i njen skriveni svijet. Euridika u kontekstu općeg kaosa proživljava svoje strahove, požudne refleksije praćene bolnim onanijama, halucinacije i mučna, nejasna sjećanja. Telefonom je nepoznati muškarac obavještava kako je prije mnogo godina bio njen ljubavnik, te tvrdi kako posjeduje neoborive dokaze u korist raskrinkavanja fame koja se isplela oko smrti stanovite Vere. Vera ostaje misterij daljnjeg dramaturškog tijeka. Ubijena je u zabavnom parku. Policajac u civilu započinje istragu nad Euridikom. Orfej je, ispostavlja se, plaćeni ubojica koji slobodno luta uokolo, koristeći se mitskom parabolom o nedodirljivosti dvaju svijetova, što mu omogućuje da, služeći se fantomskim tranzitom iz jednog u drugi svijet, ostane izvan zakona. Evridiki BA 2O37 alegorija je o ljudskoj slobodi kao jedninstvenom fenomenu i nedostižnom idealu, te permanentnoj diktaturi utemeljenoj na totalitarnoj represiji koja uslijed antropološke, preciznije – u mitskoj svijesti univerzalizirano zadane – korupcije vrste, blokira iole fundamentalniju mogućnost rasuđivanja o svojim ishodištima, čime obećanje slobode unedogled premeće u novo ropstvo. Uznik koji se raduje svom osloboditelju fenomenološki je na koncu svodiv na krvnika istog tog osloboditelja koji ga je doveo u paradoksalnu situaciju nove neslobode, figurativno uopćeno – na jedinstveni intimni čin oslobađanja, ubojstvo koje neposredno biva sankcionirano prirodnim normama vrste neovisno o društvenom ustroju i pridruženoj mu hijerarhiji, te položaju pojedinca unutar nje, čime se iznova rađa tragedija jedinog mogućeg – fatalno porobljenog čovjeka. Ovaj eksperimentalni dugometražni film, ingeniozno raskadriran unutar jedinstvenog okvira samo jednog, monotono konstruiranog klaustrofobičnog univerzalnog seta, dobitnik je nagrade grčkog ministarstva kulture za 1976. godinu, čime su i autorovi rani kratki radovi zavrijedili naknadnu recepciju, te stekli na njoj utemeljenu specifičnu težinu unutar korpusa avangardne grčke kinematogrfije, kao i instant internacionalnu promociju u paketu s dugometražnim prvijencem, što je Nikolaidisu omogućilo daljnje neovisno sineastsko djelovanje. Euridiku je odigrala vedeta njemačke filmske avangarde Vera Tschechowa, unuka nećaka ruskog književnog klasika Antona Čehova, a nepoznatog muškarca John Moore, britanac naknadno zapažen u projektima kao što su Empire of the Sun (1987) Stevena Spielberga ili nešto raniji Tess (1979) Romana Polanskog, što je projektu dalo dodatnu holističku filmsku patinu i osiguralo povoljnije koprodukcijske uvjete zahvaljujući posrednom angažmanu njemačkog partnera – filmskog studija Atossa Film Produktion.

Darko Duilo