Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma ‘More’ redatelja Barbeta Schrodera

Barbet Schroeder je francusko-švicarski redatelj i producent rođen 1941. godine u iranskom gradu Teheranu. Nakon djetinjstva provedenog u Kolumbiji s 11 godina dolazi u Pariz gdje nastavlja školovanje. Studira filozofiju na Sorbonnei. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća radi kao novinar te surađuje na slavnom francuskom filmskom časopisu „Cahiers du Cinéma“ gdje se susreće s predstavnicima francuskog novog vala. Radi kao asistent Jeana-Luca Godarda te snima vlastite kratke filmove. S novovalovcem Ericom Rohmerom 1963. osniva producentsku tvrtku “Les Films du Losange” koja producira neke od prvih Rohmerovih filmova, ali i filmove Jacquesa Rivettea, Rainera Wernera Fassbindera, Wima Wendersa i druge. 1969. debitira kao redatelj dugometražnog filma
“More” (“Više”), a 1972. snima drugi dugometražni film “La Vallée”. Za oba filma glazbu mu piše grupa Pink Floyd. Veliki uspjeh postiže dokumentarnim filmom o ugandskom diktatoru Idi Aminu „General Idi Amin Dada – autoportret“ („Général Idi Amin Dada: Autoportrait“, 1974.), a dokumentaristički pristup često njeguje i u svojim igranim filmovima.
Odlično će se snaći i u Hollywoodu gdje će od osamdesetih godina naovamo snimiti brojne
uspješne filmove među kojima: “Barfly” (“Barska mušica”, 1987.) prema scenariju Charlesa
Bukowskog s Mickey Rourkeom i Faye Dunaway; “Single White Female” (“Oglas donosi
smrt”, 1992.), triler s elementima horora te Bridget Fondom i Jennifer Jason Leigh u glavnim
ulogama; “Kiss of Death” (“Poljubac smrti”, 1995.), triler s Nicolasom Cageom i Davidom
Carusom; “Before and After” (“Prije i poslije”, 1996.), kriminalističku dramu s Meryl Streep
i Liamom Neesonom; “Desperate Measures” (“Očajnički čin”, 1998.) triler s Andyjom
Garciom i Michaelom Keatonom; te “Murder by numbers” (“Ubojstvo po brojevima”, 2002.)
kriminalistički triler sa Sandrom Bullock. Povremeno snima i u Francuskoj, dokumentarne i
igrane filmove, a 2000. godine u Kolumbiji režira film “La virgen de los sicarios/Our Lady of
Assassins” za koji je scenarij napisao Fernando Vallejo prema vlastitom romanu.

Svojim prvim filmom „More“ („Više“) Barbet Schroeder je postigao veliki uspjeh u Europi,
a film je do danas stekao kultni status zahvaljujući Schroederovom redateljskom stilu koji se
suptilno naslanja na poetiku novog vala, prekrasnoj fotografiji slavnoga Néstora Almendrosa
s kojim će Schroeder i kasnije često surađivati, senzualnoj Mimsy Farmer koja se ne
ustručava razgolititi svoje tijelo pred kamerom i naročito glazbi koju je za film posebno radila
grupa Pink Floyd i koja je filmu vrlo naglašene vizualnosti podarila i posebno snažnu zvučnu
dimenziju. Sve zajedno filmu daje gotovo mitsku auru koja priču o susretu i ljubavi
njemačkog studenta Stefana i Amerikanke Estelle izdiže iz razine društvene drame na razinu
filozofske priče o opasnostima težnje utopijskom: Navodno je Schroeder bio inspiriran mitom
o Ikaru i Dedalu te bi Estelle u filmu predstavljala sunce. Stefan po završetku studija
matematike dolazi u Pariz kako bi se prepustio životu i doživio avanturu te upoznaje Estelle,
djevojku s tajnom, u koju se odmah zaljubi te je, usprkos upozorenju zajedničkog prijatelja,
slijedi na otok Ibizu, u vrijeme kada je Ibiza još uvijek bila neotkriveni raj prirode i nije imala
današnje konotacije turističke meke. Među idiličnim pejzažima Ibize par se prepušta
ljubavnim užicima, ali vrlo brzo Stefan otkriva Estellinu mračnu tajnu koja ga vodi u pakao
ovisnosti o heroinu. Schroeder možda i prvi put na filmu vrlo plastično prikazuje
konzumaciju heroina dok se osobna degradacija kroz ovisnost dodatno naglašava oprekom
sadržajnog i vizualnog: dok život i ljubav Stefana i Estelle sve više propadaju, ljepota kadra i
idiličnost ambijenta se ne mijenjaju. Baš kao ni Estellina vanvremenska ljepota koja

naglašava „objektnost“ Estellinog lika te se on prema kraju filma sve više u funkciji
izjednačava s ambijentom. Ibiza i Estella simbol su nesputane ljepote i slobode koje su
podjednako destruktivne koliko i privlačne i opojne, baš kao i heroin.

Silvana Dunat

More

Izvorni naziv: More

Hrvatski naziv: Više

Godina proizvodnje: 1969.

Trajanje: 117 min

Jezik: engleski

Država: Njemačka, Francuska, Luxembourg

Tehnika: boja