Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma ‘Lijepe žene prolaze kroz grad’ redatelja Želimira Žilnika

Želimir Žilnik je rođen u Nišu 1942. godine, a živi i radi u Novom Sadu. Roditelji su mu podrijetlom Slovenci, a oboje su ubili Nijemci za vrijeme 2. svjetskog rata pa su ga odgajali djed i baka. Iako mu je filmska karijera započela još šezdesetih godina prošlog stoljeća, i danas je izuzetno aktivan kao redatelj, a ne odustaje ni od bavljenja suvremenim i aktualnim temama smjelo kritizirajući političke, ekonomske i društvene probleme, kako u vrijeme socijalizma tako i danas. Već prvim igranim filmom Rani radovi (1969.), alegorijskom pričom  u kojoj kroz temu studentskih demonstracijama 1968. godine daje kritiku socijalističke revolucije, pobuđuje pozornost europskih filmskih krugova i osvaja Zlatnog medvjeda u Berlinu. Istovremeno film se zbog radikalnog pristupa temi nađe na udaru domaćih vlasti i cenzora te biva zabranjen. Uslijed vrlo nepovoljnog političkog momenta označenog okupacijom Čehoslovačke i pojačanim pritiskom sa sovjetske strane, bila je to sudbina tzv.  crnog filma općenito pa su se mnogi predstavnici jugoslavenskog novog vala odjednom našli u nemilosti državnog aparata. Jednim dijelom i zbog toga sedamdesetih godina Žilnik odlazi u Njemačku gdje snima nezavisne dokumentarne filmove  o gastarbajterima te igrani film Raj (1976.) koji je aludirajući na terorističku skupinu Bader-Meinhof  isprovocirao njemačku vlast te je ova ustanovila kako Žilnik zbog neispravnih dokumenata mora napustiti Njemačku. Zapadnjačka demokracija se tako za Žilnika nije pokazala puno liberalnija od istočnjačkog socijalizma. Osamdesetih godina Žilnik snima niz televizijskih filmova i doku-drama, a u okviru tzv. filmskih radnih zajednica 1985. snima film Lijepe žene prolaze kroz grad, u kojem ponovo kroz alegoriju pristupa problemu Jugoslavije, te 1988. crnu komediju Tako se kalio čelik u kojem progovara o pojavi divljeg  kapitalizma u okrilju socijalizma. Devedesetih godina nakon raspada Jugoslavije snima niz igranih i dokumentarnih filmova u kojima problematizira događanja na prostoru bivše Jugoslavije: 1994. pseudo-dokumentarac Tito drugi put među Srbima, 1995. Dupe od mramora koji osvaja prestižnu nagradu Teddy na filmskom festivalu u Berlinu te 1998. Kud plovi ovaj brod. U novom tisućljeću okreće se široj europskoj problematici te snima Tvrđavu Europu (2000.) i dokumentarnu trilogiju o Romu koji je protjeran iz Njemačke natrag u Srbiju (Kenedi se vraća kući (2003.), Gde je dve godine bio Kenedi (2005.) i Kenedi se ženi (2007.). Žilnikov trenutno zadnji film je Stara škola kapitalizma (2009.).

U filmu Lijepe žene prolaze kroz grad Želimira Žilnika kao da se susreću dva vala: filmski novi val koji su pedesetih godina diljem filmskog svijeta pokrenuli francuski novovalovci (François Truffaut, Jean-Luc Godard, Éric Rohmer, Claude Chabrol i drugi), a u Jugoslaviji je poznatiji pod nazivom „crni film“, te glazbeni novi val koji je sedamdesetih godina krenuo u obliku punka iz Velike Britanije i SAD-a, a kroz estetiku videospota utjecao je i na televizijsku i video produkciju, te iste elemente nalazimo i u Žilnikovom filmu.
Kao i prvom filmu Rani radovi, Žilnik poseže za alegorijskim modelom kroz koji progovara o problemu nacionalističkih tenzija koje se osamdesetih godina sve više osjećaju u ekonomski destabiliziranoj jugoslavenskoj federaciji. Isto tako ponovo poseže i za metaforom žene/djevojke kao simbola nacije. U Ranim radovima to je Jugoslavija, a u ovom je filmu to je osam djevojaka od kojih je svaka utjelovljenje jedne od šest jugoslavenskih republika i dvije autonomne pokrajine (premisa koja pomalo priziva Orwella).
Iako se film opire žanrovskim obrascima, nema razloga da ga se ne svrsta u žanr znanstvene fantastike, tim više što se žanrovskim konvencijama uspješno poigrava. Radnja je smještena u apokaliptičnu budućnost 2041. godine u kojoj Jugoslavija više ne postoji kao zajednica južnoslavenskih naroda, a Beograd kao glavni grad bivše zemlje napušten je uslijed zagađenja i prenapučenosti. Nekoliko staraca čuva internat s osam djevojaka koje izdvojene od vanjskog svijeta odgajaju u duhu tradicije nekadašnjih jugoslovenskih naroda, dok istovremeno novi poredak čuva tajanstvena vlada koja je neprestano u pokretu, a koristi represivne metode kojima sputava slobodu kretanja, te se ne ustručava ni masovnih ubojstava kako bi kontrolirala broj stanovnika.

Izvorni naziv: Lijepe žene prolaze kroz grad

Godina proizvodnje: 1986.

Trajanje: 103 minuta

Jezik: srpski

Država: Srbija

Tehnika: boja