Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma ‘Je tu il elle / Ja ti on ona’ redateljice Chantal Akerman

Chantal Akerman je jedna od najznačajnijih belgijskih redateljica, poznata po svojim nekonvencionalnim, inovativnim i beskompromisnim filmovima. Rođena je 1950. u Bruxellesu u obitelji poljskih Židova. Njezina je majka preživjela Auschwitz kamo je bila odvedena zajedno s roditeljima koji su oboje ubijeni u logoru. Chantal je već u teenagerskim godinama shvatila da se želi baviti filmom, naročito impresionirana Godardovim filmovima, te se s 18 godina upisuje u belgijsku filmsku školu. Ubrzo je međutim napušta kako bi se počela aktivno baviti filmom. Snima kratki crno-bijeli film Saute ma ville (Raznesi moj grad, 1968.) koji se 1971. prikazuje na festivalu kratkog filma u Oberhausenu. Iste godine odlazi u New York gdje se upoznaje s tamošnjom avangardnom scenom i filmskim strukturalizmom kroz radove Stana Brakhagea, Michaela Snowa, Jonasa Mekasa i Andyja Warhola. Iduće godine vraća se u Belgiju, a 1975. hrabro istupa s razotkrivanjem vlastite seksualnosti u dugometražnom prvijencu vrlo nekonvencionalne narativne strukture Je tu il elle (Ja ti on ona, 1974.) u kojem sintetizira navedene utjecaje te pokazuje zavidnu umjetničku zrelost. Najznačajniji uspjeh kod kritike postiže filmom Jeanne Dielman, 23 Quai du Commerce, 1080 Bruxelles (Jeanne Dielman, Quai du Commerce 23, 1080 Bruxelles, 1974.), snažnom feminističkom studijom o životu udovice koja balansira između uloga samohrane majke i prostitutke. Prosječnom gledatelju klasičnog kino programa možda je najpristupačnija filmom Un Divan à New York (Kauč u New Yorku, 1996.) s Juliette Binoche i Williamom Hurtom u glavnim ulogama, romantičnoj ljubavnoj priči u kojoj vješto izbjegava stereotipe. Tijekom dugotrajne filmske karijere Chantal Akerman je snimila preko 40 filmova, kratkih i dugometražnih, igranih i dokumentarnih. Uz već navedene valja istaknuti: News from Home (Novosti od kuće, 1976.); Les Rendez-vous d’Anna (Susreti s Anom, 1978.); Toute une nuit (Cijelu noć, 1982.); Les Annèes 80 (Osamdesete, 1983.); Nuit et jour (Noć i dan, 1991.); D’Est (S istoka, 1993.); Portrait d’une jeune fille de la fin des annèes 60 à Bruxelles (Portret mlade djevojke s kraja šezdesetih u Bruxellesu, 1993.); Sud (Jug, 1999.); La Captive (Zarobljenica, 2000.); Demain on demenage (Sutra se selimo, 2004.); Là-bas (Tamo dolje, 2006.). Chantal Akerman trenutno živi u Parizu, predaje filmsku umjetnost, a devedesetih godina počela se baviti i video instalacijama koje izlaže u muzejskim i galerijskim prostorima.

U suvremenom diskursu feminizam je termin kroz koji se iz kulturno-političkog podteksta jasno iščitava neravnoteža između muškog i ženskog (s)pola. Feminizam je spolno (i rodno) određen pojam, s političkim predznakom, za koji u jezičnom sustavu ne postoji antonim te je u semantičkom smislu posve asimetričan. Feminizam je stoga sam sebi proturječan, feminističko je sve ono što je vezano uz pojam ženskog identiteta i pojam „femine“, a sve ono što nije feminističko, što ne pripada femini je u nedostatku užeg referenta potrebno nazivati (ili barem misliti) (valjda) općeljudskim. Film Je tu il elle Chantal Akerman u tom smislu nosi epitet feminističkog filma. Međutim, iako autorica u filmu manipulira rodno određenim prikazivačkim strategijama, riječ je prvenstveno o vrlo osobnom filmu koji prikazuje potragu glavnog lika za identitetom kroz spoznavanje vlastite seksualnosti, kakva god ona bila. Formiranje identiteta autorica simbolički formulira već u naslovu te kroz razmještanje referencije gramatičkih oznaka roda kao što su „on“ i „ona“ te rodno neutralnih odrednica „ti  i „ja“: Julie se kao „ja“ nalazi u raskoraku između „on“ i „ona“, ali i u opoziciji s „ti“ koji upućuje na dijalog s „drugim“. Početak filma nalikuje svojevrsnom performansu koji izvodi „ja“ gdje nismo u mogućnosti odijeliti lik autorice/performerice od glavnog lika filmske naracije za koji kasnije saznajemo da se zove Julie. Julie se tijekom više dana povlači u izolaciju vlastitog apartmana pri čemu se njezin lik identificira s prostorom do mjere u kojoj fizički prostor postaje istovjetan mentalnom. Julie iz dana u dan mijenja boju zidova i premješta namještaj u skladu s duhovnim stanjem, oslobađajući pri tom prostor od predmeta kao što i vlastito tijelo oslobađa od odjeće. Julie se daje drugome na gledanje, razgolićuje svoje „ja“ na vizualnom planu izlažući golo tijelo oku promatrača i na auditivnom planu izražavajući verbalno svoje misli. Pri tom vizualno i verbalno često stoje u međusobnom nesuglasju. „Ti“ pronalazi referenta u gledatelju kojemu se Julie obraća, ali prije svega u samoj Julie. Riječ je o dijalogu sa samom sobom koji se ostvaruje kroz potragu za vlastitim identitetom i promatranje svog golog tijela (svog „ja“) u prozorskom odrazu. Dok je u prvom dijelu filma Julie glavni i jedini lik, a njezina fizička akcija se svodi na razmještanje predmeta u prostoru, pisanje pisama i jedenje šećera, u drugom dijelu, u kojem je kao autostopericu pokupi vozač kamiona, ona pored muškarca koji dominira kadrom i radnjom postaje sporedni lik te preuzima sasvim pasivnu ulogu. Komunikacija s s muškarcem („on“) u potpunosti je istosmjerna te se dijalog pretvara u monolog u kojem dominira njegovo „ja“ i formalno Julie smješta na poziciju pasivnog „ti“, a simbolički je pretvara u objektivizirano (seksualizirano) „ona“. U trećem dijelu razvija se dijalog s ljubavnicom tijekom kojeg Julie simbolički preuzima ulogu aktivnog subjekta, kakvu u klasičnoj filmskoj strukturi ima “on“: Julie samoinicijativno dolazi u stan bivše ljubavnice, usprkos zahtjevu ljubavnice da ode, Julie inicira seks te nakon seksa sama donosi odluku o odlasku. Kroz tri epizode pratimo evoluciju Juliena lika/identiteta od trenutka konfrontacije sa samom sobom, preko pretvaranja u pasivni seksualni objekt od strane muškarca kojeg seksualno zadovoljava, do trenutka u kojem sama preuzima seksualnu inicijativu u kontaktu sa ženom te doživljava seksualno zadovoljavanje. Moment odlaska nas vraća ponovo na početak filma i uvodnu rečenicu koju Julie izgovara „I otišla sam…“. S obzirom da uzročno-posljedični suodnos triju epizoda u filmu nije definiran nikakvim kronološkim odrednicama izuzev kronologije samog izlaganja (sižea), ovom rečenicom podcrtava se ambivalentnost strukture filma.

Silvana Dunat

 

Je tu il elle

Izvorni naziv: Je tu il elle

Hrvatski naziv: Ja ti on ona

Godina proizvodnje: 1975.

Trajanje: 86 min

Jezik: francuski (s engleskim titlovima)

Država: Francuska, Belgija

Tehnika: crno-bijelo