Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija Filma: Harry Kümel – Les Lèvres Rouges (1971)

U petak, 10. lipnja s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma Les Lèvres Rouges (1971) belgijskog redatelja Harry Kümela. Kümel je rođen 1940., majstor je pervertiranog gothic horror filma. Njegov fluidni stil i snoviđenjski ambientalni interijeri epitom su tzv. cinefantastique. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

 

Les Lèvres Rouges

Dramski zaplet filma konstruiran je temeljem potrebe za prezentiranjem iluzije proizišle iz oniričkog reflektiranja zbilje koje se premeće u permanentni trans. Mladi par, Stefan i Valeria, po stupanju u brak nakon kratkotrajnog poznanstva na putu su iz Švicarske u Englesku kako bi Valeria tamo upoznala Stefanovu majku, no – nenadano se zaustavljaju u Ostendu, belgijskom promenadnom gradu, populacijski veličine Zadra, gdje odsjednu u golemom, zapuštenom, dekadentnom hotelu. Gotovo istovremeno isti hotel primi na boravak misterioznu Elizabeth Bathory (Delphine Seyrig) i njenu ađutanticu Ilonu (Andrea Rau), te se u vremenu koje slijedi četvorka zbliži i počne intenzivno družiti. Film je vizualno intenziviran bloom-color efektima uz odgovarajuća scenografska rješenja, uglavnom, što je slučaj i s prošlog tjedna prikazanim Malpertuisom, temeljnim kontrapunktnim kaosom pregrijane crvene i planinske plave (nebo i ocean kao prirodni izvori specifičnog hladnog nijansiranja). Disciplinarini soundrack koji je, kako tvrde neki kritičari, jedna od najuspjelijih komponiranih zvučnih kulisa u povijesti kinematografije, odradio je prerano preminuli francuski majstor François de Roubaix (1939-1975). Redatelj Kumel isticao je kako je karakter koji je odigrala Delphine Seyrig stiliziran po uzoru na marlene Dietrich, dok je Andrea Rau, prilikom uvježbavanja uloge, morala ponavljati specifične scenske pokrete koji su proslavili Louise Brooks; sve to kako bi se dodatno naglasila metafilmska
rezonanca ovog klasika arthouse produkcije. Neki su kritičari autoru zamjerili pretjerano isticanje nacističkih kombinacija boja (crna-bijela-crvena), uz obrazloženje kako je, zbog specifičnog spolnog atraktiranja, moguće izazvati podsvjesne afektacije kod labilnijih gledatelja, posebice mlađeg uzrasta, zbog čega je film u distribuciji bio markiran kao “Parental Advisory” produkt. Estetski, radi se primarno o nadrealističkim tendencijama koje se radikalno izmjenjuju u relativno brzoj montaži ekspresionističkog filma. Dugi eksterijeri snimljeni su u Royal Galleries, ostandskom muzeju kulture, neoklasicističke arkade su razbacane po plažama Ostanda, a interijeri su realizirani u Hotelu Astoria u Brusselsu. Camille Paglia, američka sociologinja i kulturna kritičarka, u svojoj studiji Sexual Personae (1990) Les Lèvres Rouges je definirala idejom o potrebi autorskog preuzimanja bremena cjelokupnog
totaliteta kulture i civilizacije kako bi se erotizirale letargične silnice zapadne hemisfere. Visoka gotika koju je forsirao Kumel, kako je naglasila u istom djelu, svoje korijene ima u literarnoj ostavštini autora poput Henrya Jamesa (The Turn of the Screw) i Edgara Allana Poea (Ligeia), iako je u pitanju, fundamentalno, tek jedan u nizu prvotno vampirskih filmova kakvi su obilježili sedamdesete godine prošlog stoljeća.

Trajanje: 100 minuta

Jezik: engleski (engleski titlovi)

Država: Belgija/Francuska/Njemačka

Tehnika: kolor

 

Harry Kümel

Belgijski redatelj Harry Kümel, rođen 1940., majstor je pervertiranog gothic horror filma. Kümelov fluidni stil i snoviđenjski ambientalni interijeri epitom su tzv. cinefantastique. U Kümelovim filmovima narativna struktura linearno odstupa u kontekstu potrebe projiciranja kompleksne likovne arthouse impresije. No, pošto su ovi, suštinski ekspresionistički efekti, majstorski kombinirani, a filmska suspense atmosfera unikatna, izmještanje komponenti igranog filma po razvojnoj dramaturškoj relevanciji ne uzrokuje nikakav otklon od interakcije s filmom. Kümelovi rani radovi smjerali su svojevrsnom estetskom iniciranju odnosa s potencijalnom publikom; autorske sufrojdijanske more vremenom su prerasle u kreativnu opsesiju. Namjesto angažiranja profesionalnih glumaca često se koristio uslugama naturščika. Kümel je aktivni sinefil enciklopedijskog znanja kada su procesi formiranja filma u proizvodnim segmentima u pitanju. Autorski je posustao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Umirovljen je kao profesor Nederlandse Film en Televisie Academie (Nizozemska akademija za film i televiziju). Ciklusom su objedinjeni filmovi:

03.06. Malpertuis (1971)
10.06. Les Levres Rouges (1971)
17.06. Het verloren paradijs (1978)

 

Darko Duilo