Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma ‘Dečko koji obećava’ Miloša Radivojevića

Izvorni naziv: Dečko koji obećava

Godina proizvodnje: 1981.

Trajanje: 106 min

Jezik: srpski

Država: Srbija

Tehnika: boja

Miloš Miša Radivojević je srpski filmski i televizijski redatelj te profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Rođen je u Čačku 1939. godine. Studentske dane je započeo kao student filozofije na beogradskom Filozofskom fakultetu, a završio kao prvi diplomirani filmski redatelj na Fakultetu dramskih umjetnosti 1966. u klasi Aleksandra Saše Petrovića. Praksu je stjecao kao višegodišnji asistent redatelja Puriše Đorđevića da bi 1970. godine snimio svoj prvi dugometražni film Bube u glavi o mladom paru koji se voli, ali ne uspijeva ostvariti svoju ljubav. Već ovim prvim filmom definirao je ključne pojmove svojih kasnijih filmskih interesa: ljubav i seks, otvoreno prikazivanje erotike, pitanje osobne slobode pojedinca, neprilagođenost pojedinca društvu i neprilagođenost društva pojedincu, provokativnost, anarhičnost, subverzivnost. Nakon Buba u glavi uslijedilo je još petnaestak dugometražnih filmova među kojima su najpoznatiji: Bez (1972.), Testament (1975.), Kvar (1978.), Dečko koji obećava (1981.), Živeti kao sav normalan svet (1983.), Una (1984.), Čavka (1988.), Uvod u drugi život (1992.) te posljednji autobiografski film Kako su me ukrali Nemci (2011.) koji s filmovima Buđenje iz mrtvih (2005.) i Odbačen (2007.) čini svojevrsnu trilogiju.

Dečko koji obećava kultni je film generacije osamdesetih u kojem autor nizom referenci piše posvetu svojim filmskim uzorima od francuskog novog vala do holivudskog žanrovskog filma. Uloga scenariste Nebojše Pajkića pri tom nije ništa manje značajna. U priči o Slobodanu, studentu medicine i uzornom sinu uglednih i imućnih roditelja te vjereniku djevojke iz ništa manje ugledne obitelji, koji nakon udarca u glavu, iskače iz ustaljenog obrasca i ulazi u sukob s ocem i društvom, iščitavamo modernog jugoslavenskog buntovnika bez razloga, ali Radivojevićev filmski rukopis još više od Raya priziva Godarda i poetiku njegovog Do posljednjeg daha (naročito kroz Slobodanovu ljubavnu epizodu sa Švicarkom koja govori francuski). Središnja tema filma, pitanje slobode pojedinca, i verbalno se artikulira kroz ime glavnog junaka i stihove pjesme „Slobodan, slobodan, hoću biti slobodan“ koju pjeva „novi“ „oslobođeni“ Slobodan u trenutku kada postaje zvijezda punka. Pitanje slobode kompleksno je filozofsko pitanje u Radivojevićevim filmovima jer se sloboda pojedinca manifestira u odnosu prema društvu i drugima, ali i samome sebi. Sloboda nije romantični ideal kroz koji pojedinac ostvaruje sebe već se ispoljava kao izraz tjeskobe društvenog subjekta u trenutku buđenja njegove samosvijesti (što se u filmu simbolizira postvarenom metaforom udarca u glavu). Sloboda ne dozvoljava kompromis pa se u društvu utemeljenom na konvencijama i kompromisu nužno ostvaruje kroz pobunu. Budući da je, kao i društvo, oblik odnosa s drugim, ljubav također počiva na kompromisu pa se sloboda i ljubav nalaze u svojevrsnom dijalektičkom antagonizmu. Dok je ljubav oblik sputavanja, seks je oslobađanje te u društvu koje je sapeto moralnim obrascima on prerasta u oblik pobune, naročito ako nije utemeljen na ljubavi. Seks, golotinja, muška i ženska, te seksualna transgresija stoga su provokacija i pobuna kako glavnog junaka tako i redatelja. Motiv pobune dodatno je podcrtan glazbenom podlogom koju čine hitovi tadašnje punk i rock scene Idola, Eletkričnog orgazma, Šarla Akrobata, a Dušan Kojić Koja iz Discipline kičme i sam nosi jednu od važnijih uloga.

Silvana Dunat

File is not a valid image: /home/kinoklub/public_html/wp-content/uploads/2017/10/ALA.jpg
Problem detected on file: /home/kinoklub/public_html/wp-content/uploads/2017/10/ALA.jpg