Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma ‘Chappaqua’ redatelja Conrada Rooksa

Conrad Rooks (1935-2008), američki filmski redatelj, rafinirani hedonista i nomad, filmom se inficirao zahvaljujući iracionalnim strahovima svoje majke od dadilja koje bi mogle nauditi njenom djetetu, zbog čega ga je, prije izlaska, neposredno no li ga ostavi nasamo, prikivala uz kućno projekcijsko platno birajući najatraktivnije sadržaje, uglavnom komercijalne animirane filmove, koji apsolutno zadržavaju infantilnu pažnju, te nakon sat ili dva izlaganja im iz neposredne blizine izazivaju slabost i umor, od čega mnoga djeca obole i zaostanu u razvoju. Do desete godine života Conrad je već postao relevantan sugovornik, barem kada je film bio u pitanju, u bilo kakvom društvu odraslih. Nakon odsluženja vojnog roka među američkim marincima, oženio je Zinaidu de Rachevskyevu, rusku princezu iz dinastije Romanov, što mu je omogućilo pristup egzotičnim rojalistima sa svih krajeva svijeta, te je, slijedom lutanja od dvora do dvora, upoznao indijskog režisera Raja Kapoora koji ga je nagovorio da se posveti filmu. Radi se o prvoj, teorijskoj fazi, koja je Rooksu omogućila da sistematizira neka znanja stečena još u ranom djetinstvu. Oslanjajući se na ženin autoritet i nasljedstvo koje mu je pripalo nakon očeve smrti, Conrad je mladost proveo kao beatnik na američkim filmskim akademijama, čemu je doprinjela i činjenica da je s manje od petnaest godina života već postao dijagnosticirani alkoholičar s delirium tremens poremećajima tlakova prilikom naglog ustajanja. Do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća Rooks se intenzivno navukao na heroin, kokain, LSD, te toksične kaktuse i gljive. Već otpisanog na tretmane ga je primio švicarski eksperimentalni medicinski institut koji je oglasio potrebu za testerima “alternativnog iscijeljivanja uspavljivanjem” po reklamnim panoima na američkim sveučilištima. Mozgom su mu i neurološkom mrežom u bolnici u Zurichu mjesecima kolale subliminalne poruke nižih i apstraktnih frekfencija. Iscijeljenje je, kao sporedni efekt, proizvelo paranoidnu, defokusiranu i labilnu ličnost. Dileri su mu se, kao primarni izvor strahova, iako im nije dugovao nikakav novac, počeli umnažati među ljudima u neposrednoj okolini, iako se radilo uglavnom o uzgrednim, nepoznatim kreaturama koje nisu imale nikakve veze s narkoticima. Odlučio je snimiti film. Uradak Chappaqua (1966) osvojio je drugu nagradu na Venecijanskom filmskom festivalu, a za producente su se, do tada u kontekstu filmske proizvodnje posve nepoznatom Rooksu, ponudili Francois Truffaut i Roger Vadim. Četiri godine kasnije Conrad je snimio Siddharthu (1970), svoj drugi i posljenji film u karijeri. Projekt je inspiriran alkoholičarskim iskustvima druženja s beat književnicima Jackom Kerouacom, Allanom Ginsbergom i Williamom Burroughsom, a zamišljen i realiziran je kao vrlo slobodna autorska interpretacija romana Hermana Hessea. Neposredno nakon premijere Siddharthe, Rooksu je umrla žena, izgubio je temeljni balans s okolinom, preselio na Tajland, oženio anonimnu profesionalnu prostitutku i samohranu majku, te obolio od šizofrenije. Pred smrt ga je natrag u SAD vratio sin Alex, jedino dijete iz braka s pokojnom Rachevskyevom. Conrad Rooks je umro u krugu prijatelja i obitelji, mirno i posve lišen bilo kakve svijesti o samom sebi i okolini. Spada među jedinstvene slučajeve režisera s minimumom filmske minutaže i maksimalnim, nezamijenjivim utjecajem na filmsku umjetnost.

01.11.2013.

Chappaqua (1966)

Izvorni naziv: Chappaqua

Država: SAD/Francuska

Jezik: engleski

Trajanje: 82 miute

Tehnika: crno-bijelo/kolor

Chappaqua je Conrad Rooksova filmska katarza, isrpljujuće vizualno atraktivna meditacija o posljedicama autorove bolesti ovisnosti i sugestivan presjek psihodelične svakodnevice San Franciscoa sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Film je snimio Robert Frank, kamerman presudno zaslužan za integriranje američkog underground filma u akademske krugove (supotpisao je Pull my Daisy Alfreda Lesliea iz 1959, te realizirao niz filmova u vlastitoj režiji, uglavnom sistematiziranih kao “beat” filmski talog, o čemu se može informirati iz relevantne studije filmskog analitičara Jacka Sargeanta Naked Lens, originalno objavljene 1997. u izdanju londonskog Creation Booksa). Chappaqua je mitsko mjesto pokopa nativnih amerikanaca, potencijalno groblje koje se može, u širem smislu, tumačiti kao bilo koja geografska točka na kojoj se manifestira smrt čovjeka. Jazz suitu za potrebe produkcije komponirao je Ornette Coleman.