Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filma: António da Cunha Telles – O Cerco (1970)

U petak, 04. prosinca s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete pogledati film O Cerco (1970), portugalskog redatelja Antónia da Cunha Tellesa, prvi od tri dugometražna rada u sklopu ciklusa Cinema Novo Portugal, koji će zainteresirane upoznati s produkcijom iz perioda procvata filmske avangarde u Portugalu tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Cinema Novo redatelji iskazivali su sklonost sirovom, naturalnom tehničkom izrazu u kombinaciji s lirskim dramaturškim intimizmom. Projekcije su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati.[…]

 

Cinema Novo Portugal

 

Tadašnja nova generacija portugalskih redatelja iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s početka raspoznatljiva više po komercijalno uspješnim pojedinačnim projektima poput Dom Roberto (engleski distribucijski prijevod The Puppeter – Lutkar; 1962), Os Verdes Anos (The Green Years –
Nezrele godine; 1963) i Pássaros de Asas Cortadas (Birds with Clipped Wings – Ptice odstriženih krila; 1963), nego unutar referencijalnih okvira sistematizirane mreže autora, pokazala se unutar vremenskog otklona kao najkreativnija, uključujući i kritički sraz s recentnom produkcijom. Razvojna faza o kojoj je riječ definirana je kao Cinema Novo ili Novo Cinema (Nova kinematografija), te referira na portugalsku filmsku proizvodnju, u jednom njenom relativno koheznom isječku, produkcijski realiziranu između 1963. i revolucionarnog društveno – političkog perioda s početnom 1974. godinom. Istaknuti redatelji s primarnim filmskim iskustvom iz navedenog vremenskog perioda su Fernando Lopes, Paulo Rocha, te António da Cunha Telles, između ostalih. U raspravama o njihovim radovima naglašeno referiraju komparacije s filmovima iz faze poznog, erodirajućeg talijanskog neo-realizma, te s kreativnim razvojnim devijacijama proizišlim iz prihvaćanja tzv. naprednih ideja u kontekstu francuskog Novog Vala, unutar kojeg se neki Cinema Novo filmovi mogu definirati i kao geografski otklonjeni pandani. Uz nacionalnu kinematografiju arhiva je vezana ponajprije činjenicom kako gotovo svi radovi zadržavaju autorske interese na polju dokufikcije i etnofikcije. Neposredno prije konvencijski utvrđenog raspada ovog neformalnog filmskog pokreta, u kvalifikacije za Grand Prix na filmskom festivalu u Cannesu uključio se film A Promessa (The Vows – Zavjeti; 1973) koji je režirao António de Macedo, jedan od Cinema Novo pionira. Nagradu su te godine podijelili anglosaksonski neohitchcockovci Jerry Schatzberg i Alan Bridges. U sklopu Cinema Novo Portugal ciklusa biti će prikazani filmovi:

04.12. António da Cunha Telles – O Cerco (1970)
11.12. Joao César Monteiro – Fragmentos de um Filme-Esmola – A Sagrada Família (1972)
18.12. António de Macedo – A Promessa (1973)

 

António Cohen da Cunha Telles

 

Cunha Telles se filmom “inficirao” za vrijeme studija medicine na sveučilištu u Lisabonu, tijekom kojeg je shvatio kako ni radikalna kirurgija nije sposobna razgraditi njegov interes za totalnom spoznajom vrste, presudno zbog neprekidnog epistemološkog izmicanja neopipljivog duhovnog supstrata kojeg je, slijedom stvari, nakon odustajanja od liječničke karijere, odlučio minuciozno istraživati koristeći filmsku tehniku, uz radikalnu dramaturšku razgradnju primarnih neuroloških afektacija prethodno okvirno zadanih, skriptiranih karaktera. Rođen je 26. veljače 1935. u Funchalu, u portugalskoj pokrajini Madieri. U Pariz je emigrirao krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, te upisao studij filmske proizvodnje na IDHEC-u (Institut des Hautes Etudes Cinematographiques – Institut za napredne studije ilma). Diplomirao je 1961. Nakon okončanog studija Cunha Telles se vratio u Portugal, te, zahvaljujući kod šire francuske javnosti i uglednika iz filmskih krugova (među kojima je stekao dovoljan broj poznanika) naglo razvijenom interesu za turističku i kulturalnu eksploataciju ove, tada još nedovoljno razvijene, južnoeuropske zemlje, priskrbio sebi status urednika časopisa Imagens de Portugal (Images of Portugal – Portugalske razglednice), što ga je ujedno obvezalo na administrativni angažman u Cinema Services (Filmski servisi) resoru portugalskog Ministarstva kulture. Njegov prvi autorski filmski rad bio je dokumentarac Os Transporters (Bones Transporters – Transporteri kostiju) realiziran 1962. u mono tehnici u trajanju od 11 minuta. Istovremeno je počeo raditi i kao filmski producent, te postao jedna od istaknutijih figura Cinema Novo perioda. Producirao je rane radove Pauloa Rochae (Os Verdes Anos – The Green Years ili Nezrele godine; 1963) i Fernandoa Lopesa (Belarmino; 1964). Početkom sedamdesetih, nakon što je počeo autorizirati vlastite dugometražne igrane filmove, osnovao je distribucijsku kompaniju Animatógrafo koja je, sagledano s distance, presudno motivirala novonastale kinematografske trendove u Portugalu tijekom idućih desetak godina. Istovremeno, zahvaljujući distribuciji u kino dvorane, čak i u ruralnim zabitima, lokalna se filmska publika napokon mogla pobliže upoznati s kinematografijama Eisensteina, Tannera, Jorgea Sanjinesa, Littína, Glaubera Rochae, Vigoa, Gilles Carlea, Karmitza i ostalih sukladno relevantnih autora bliskih filmskoj avangardi. Do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća Cunha Telles je formalno ustoličen za direktora Portugalskog filmskog instituta u Lisabonu, kao i pridruženog mu filmskog arhiva Tobis Portuguesa. Zahvaljujući mentorskom djelovanju i producentskom zauzimanju zadužio je i mlađe portugalske redatelje poput Joséa Fonseca e Costae, Eduardoa Geadae, Joaquima Leitãoa, Edgar Pêrae, Antónia de Macedoa, te António-Pedra Vasconcelosa. Producirao je svukupno preko 200 filmova. Njegov, za sada posljednji, sedmi redateljski pothvat u karijeri je film Kiss Me (Poljubi me; 2004), naturilizirana tragedija ortugalke Laure, sfumatozno dramaturški izmještena u neodređene onirične pejzaže Cunha Tellesove mladosti, koja proživljava osobnu tragediju nakon napuštanja rodnog grada i suočavanja s egzistencijalnom disperzijom u okviru hladne metropole. Glavnu ulogu je odigrala Marisa Cruz, portugalski top model, do tada angažirana isključivo na produkcijama konzumerističkih telenovela za najširu publiku.

 

O Cerco
Cunha Tellesu je O Cerco (Besieged – Opsada; 1970) prvi igrani film. Kako su, tijekom premijernih projekcija, zamijetili portugalski filmski kritičari, očito ga je autorizirao kao svojevrtan hommage izgubljenoj ljubavi. Malo poznata Maria Cabral, nakon role Marte u ovom projektu, rijetko je nastupala na filmu, a prethodno nije imala nikakva iskustva s medijem, pa su neke spekulacije ukazivale na eksploatacijski aspekt produkcije u kojoj je zapravo odigrala sama sebe u nizu kadriranih improvizacija na realno iskustvo proizišlo iz poznanstva s Cunha Tellesom. Marta je mlada, atraktivna žena, pomalo divlje stvorenje, karakterno nalik dječaku. Udana je za Carlosa koji je zlostavlja, zbog čega ga napušta i postaje ljubavnica oženjenog Amerikanca s prebivalištem u Lisabonu. On joj plaća sve troškove, a u trenutcima dokolice Marta se eksponira kao model kako bi dokinula monotoniju. Nakon mučne afere s fotografom i sitnim dilerom Ruiem, odluči se osloboditi ovisnosti o autoritarnim muškim tutorima. Preko noći konstruiran novi sustav vrijednosti, uz pridruženi mu agresivni stav po pitanju vlastite slobode dovode je do niza konflikata s društvom nespremnim za suvislije adaptiranje njenih novih, radikalnih pogleda na život. Nakon što ostane bez novca, Marta se nađe u sivoj društvenoj zoni, u situaciji koja dovede do krvnog delikta. Oko nje se počinje stezati mreža pritisaka. Opsada je filmski diskretan, tehnički sirovo naturalno realiziran, estetski nenametljiv prikaz portugalske, preciznije – lisabonske svakodnevice s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Donekle je nalik radovima koje su u tom periodu realizirali daleko relevantniji autori iz domene europske, preciznije – francuske avangarde, sa kojima Cunha Telles dijeli i aspekte analitičke demontaže suicidalnih tendencija – referentni su prvenstveno Chantal Akerman, Jean Eustache, Luc Moullet, ali i neizbježni Jean-Luc Godard. Portretirajući Mariu Cabral kao Martu, iz svih mogućih kutova, u svim zamislivim dramaturškim okolnostima, uz vješto integriran soundtrack koji dograđuje elementarnu scenografiju, Cunha Telles je konstruirao respektabilan filmski monument misterioznoj fascinaciji fatalnom ženom, heroinom kojoj je jedino pokriće za sve u životu – ljubav.

 

Trajanje: 111 minuta

Jezik: portugalski (engleski titlovi)

Država: Portugal

Tehnika: crno – bijelo

 

 

Darko Duilo