Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija: Dušan Vukotić – Gosti iz galaksije (1981)

U petak 28. travnja s početkom u 20.30 h u sklopu ciklusa “Der Osten ist Infrarot – East European Science Fiction” možete prisustvovati projekciji filma Gosti iz galaksije, jugoslavenskog i hrvatskog oskarovca Dušana Vukotića. Gosti iz galaksije (1981) jugoslavensko su čehoslovačka koprodukcija za koju su, slijedom potrebe da se film plasira kao pionirski uradak u pravcu revitalizacije interesa za SF produkciju tadašnjeg Istočnoga bloka, specijalni efekti bili naručeni od majstora animacije Jana Svankmajera koji do tog tenutka, iako već u zreloj dobi, još nije radio na filmskom dugom metru, kao ni izvan konteksta klasične animacije, što ovaj uradak, na neki način, čini i njegovim autorskim miljokazom. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

Dušan Vukotić

Dušan Vukotić (1927 – 1998) bio je hrvatski i jugoslavenski (rođen u Bileći, a nacionalno opredijeljen kao Crnogorac) redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist najpoznatiji po crtanom filmu Surogat, za kojeg je dobio Oscara 1962. godine. Studirao je arhitekturu u Zagrebu, a filmom se počeo baviti početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u tadašnjem zagrebačkom socijalističkom filmskom pogonu Duga filmu. U okviru Studija za crtani film Zageb filma od osnutka 1956. godine pa sve do mirovine početkom devedesetih godina prošlog stoljeća djelovao je kao kućni autor, višestuko nagrađivan na domaćim i stranim festivalima i smotrama. Iako mu je igrano – filmski opus ponekad tretiran kao niz estetski upitnih trash eskapada polučio je i pohvale za svoje cjelovečernje igrane filmove, u rasponu od bajkovite metafore (Sedmi kontinent, 1966.), preko aktualizacije ratne prošlosti (Akcija Stadion, 1977.), do znanstvene fantastike (Gosti iz galaksije, 1981.), za koje je i formalno nagrađivan na festivalima u Puli, Trstu, Teheranu i drugdje. Godine 1974. izabran je za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Predavao je filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a bavio se i teorijom animacije. Na Svjetskom festivalu animiranog filma Animafest Zagreb 1994. dobio je nagradu za životno djelo. Pred kraj života je započeo pripreme za veliku češko-hrvatsku igrano – animiranu koprodukciju koju nije stigao dovršiti. Umro je od infarkta 8. srpnja 1998. u Zagrebu.

 

Gosti iz galeksije

Gosti iz galaksije (1981) jugoslavensko su čehoslovačka koprodukcija za koju su, slijedom potrebe da se film plasira kao pionirski uradak u pravcu revitalizacije interesa za SF produkciju tadašnjeg Istočnoga bloka, specijalni efekti naručeni od majstora animacije Jana Svankmajera koji do tog tenutka, iako već u zreloj dobi, još nije radio na filmskom dugom metru, kao ni izvan konteksta klasične animacije, što ovaj film, na neki način, čini i njegovim autorskim miljokazom. Film je, unatoč momentalno stečenom kontroverznom statusu u kontekstu tadašnje jugoslavenske kinematografije, osvojio nekoliko nagrada: na festivalu fantastike Fantasporto u Portu (1984.), Međunarodnu nagradu za SF scenarij na SF festivalu u Trstu 1981., prvu specijalnu nagradu žirija Imagfic (Madrid) 1982., nagradu FIPRESCI Međunarodne federacije filmskih kritičara, te nagradu
žirija za najbolju masku i nagradu publike u Cádizu 1982., kao i glavnu nagradu za režiju u Bruxellesu 1983. Dramaturška okosnica gravitira fanatičnom poborniku znanstvene fantastike Robertu, koji radi kao hotelski portir, ali je opsjednut idejom da napiše svoj autorski znanstvenofantastični roman u čemu ga neprestano ometaju djevojka Biba i susjed Tino. Jedne noći Robert čuje nepoznati ženski glas na magnetofonu kojim bilježi svoje literarne ideje. Povodeći se za njim uskoro stupa u bliski kontakt s vanzemaljcima. Kada se vrati u realnost ispriča to psihijatru, te mu doda kako je otkrio da posjeduje telurgiju, sposobnost materijalizacije svojih misli, te da je to prvi put primjetio kada je kao beba poželio mlijeka pa su iznenada njegovom ocu narasle grudi iz kojih ga je dojio. Fantastična onirija koja slijedi festivalski je raskošna niska bisera niskobudžetnog sci-fi filma koji se na momente doima kao ludična teatarska ekspanzija u stilu ranih radova Alejandra Jodorowskyog i Panic pokreta na razmeđi koncepcija filmskog i kazališnog uprizorenja. U filmu, između ostalih, igraju Žarko Potočnjak, Ksenia Prohaska, Rene Bitorajac, Ljubiša Samardžić i Zvonko Lepetić, kao i tadašnje čehoslovačke vedete Lucie Zulová, Ivana Andrlová i Markéta Fiserová, a kameru je odradio pouzdani komercijalist praške škole filmskog humora i satire Jirí Macák.

Trajanje: 85 minuta

Jezik: hrvatski (srpsko – hrvatski)

Država: Jugoslavija/Čehoslovačka (Hrvaska/Češka)

Tehnika: kolor

 

Der Osten ist Infrarot – East European Science Fiction

Simptomatično za sovjetsku i postsovjetsku istočnoeuropsku filmsku produkciju – od samih ideoloških temelja udarenih postrevolucionarnim ruskim aktima nakon Lenjinove smrti i pobjede crvene nad bijelom narodnom armijom, te zbog specifičnih uvjeta i logike snalaženja u kulturi – avangardna je proizvodna matrica u kontekstu istočnoeuropske filmske umjetnosti neprestano prisutna u turbulentno i restriktivno zadanim produkcijskim uvjetima. Posjetitelji kinematografa s interesom za science – fiction trendove na tadašnjem širem sovjetskom prostoru prate takve tendencije (povezane i s komercijalnim plasmanom filma kao proizvoida) još od 1924. kada je kino hit bio danas kultna Aelita, uradak tada mladog redatelja Yakova Protazanova. Radnja je dijelom izmještena na Mars, kadar je trpio konstrukcionistička pretjerivanja i povremena zasićenja, a socijalni efekt koji je projekt uzgred polučio može se u groteksnoj grandioznosti, kao i u slučaju nekih hollywoodskih hitova, prezentirati i činjenicom kako je tijekom nekoliko idućih godina cijeli niz novorođenih djevojčica na širem sovjetskom teritoriju dobilo ime prema nazivu filma. Kako je propagandna mašinerija tadašnjeg SSSR-a zahtijevala širenje komunističke ideologije izvan vlastitih granica, već je ovaj pionirski projekt potvrdio kako će nametanje takvih koncepcija kod filmskih djelatnika dovesti do izmještanja dijalektičkog konfrotiranja pokretnim slikama i u sfere izvan poznatoga nam svijeta, jer – što nije na dohvat komunističkoj mašineriji još uvijek nije ni na domak ostatku svijeta kao jedinstvenoj cjelini. Stoga su rasprave među ideološki kodiranim zagovornicima sci-fi projekata, još prije izbijanja Drugog svjetskog rata, perfidno i ponekad s puno stila izmještane u neistraženi pusti svemir. Rani visoki standardi sovjetske znanstvenofantastične filmske proizvodnje širili su se nakon Drugog svjetskog rata, kao model okupljanja publike pred idološki zadanom znanstvenom matricom u potencijalno komercijalnom okruženju filmske umjetnosti, diljem komunističke Europe. Istočnonjemačko – poljska koprodukcija Der Schweigende Stern (The Silent Star; 1960) redatelja Kurta Maetziga (1911-2012) pokazala je da čak i male i nerazvijene kinematografije kakva je tada bila istočnonjemačka mogu proizvesti hibridni globalni kino hit koji će primjetiti i zahtjevnija publika s rafiniranim ukusom. Ova koprodukcija je postala mjerilo instant uspjeha istočnoeuropskih filmskih znanstvenofantastičara, zbiljski blockbuster sovjetskih i globalnih kino dvorana. Radi se o prvom projektu u povijesti kinematografije koji je tematizirao eksploziju u Tunguski 1908, te povezao povijesnu misteriju s invazijom s planete Venere. Skript filma, adaptacija novele Astronauti slavnog književnika Stanislawa Lema, potakao je daljnju filmsku eksploataciju znanstvenofantastične književnosti nekadašnjeg istočnoga bloka. Jindrich Polák (1925 – 2003) snimio je u tadašnjoj češkoslovačkoj državnoj produkciji film Ikarie XB 1; također prema književnim motivima Stanislava Lema čiju će literaturu kasnije “na obradu” uzeti i Andrei Tarkovsky, autor slavnog sovjetskog SF spektakla Solarisa. Na nekadašnjem jugoslavenskom teritoriju najznačajnije znanstvenofantastične filmove potpisali su slovenski redatelj i nekadašnji student Jean-Luc Goddarda Matjaž Klopćic (1934–2007), te zagrebački animator, oskarovac Dušan Vukotić (1927–1998). U godinama koje su uslijedile nakon “perestrojke” i simboličnog pada Berlinskog zida istočnoeuropski znanstvenofantastični film ideološki je dezintegriran, te marketinški i produkcijski (uključujući zahtjeve publike u novonastaloj situaciji) pridružen zapadnim trendovima, iako je i do danas primjetna dodatna specifična kvaliteta koja ove radove, u čijim su temeljima – po nuždi tradicije na koju se tehnički i kadrovski oslanjaju – sva iskustva pregalaca komunističkog perioda, čini ponekad i egzotičnim filmskim iskustvom drugačijeg autorskog odnosa s nepoznatim i neistraženim. Ciklusom DER OSTEN IST INFRAROT – EAST EUROPEAN SCIENCE FICTION Kino klub Split je objedinio slijedeće filmove:

07.04.2016. Andrzej Zulawski – Na srebrnym globie (1987)
14.04.2016. Aleksei German – Trydno byt bogom (2013)
21.04.2016. Jan Schmidt – Konec srpna v Hotelu Ozon (1967)
28.04.2016. Dušan Vukotić – Gosti iz galaksije (1981)

 

Darko Duilo