Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija ciklusa filmova ‘Tragedia Endogonidia I-VI’ redatelja Romea Castelluccia

Romeo Castellucci je talijanski kazališni redatelj koji je svjetsku slavu stekao svojim provokativnim i inovativnim scenskim uprizorenjima kojima posljednjih nekoliko desetljeća pomiče granice kazališta razbijajući formalne okvire umjetničkih, medijskih i društvenih kategorija. Castellucci je rođen 1960. godine u Ceseni u Italiji. Diplomirao je slikarstvo i scenografiju na Accademia di belle arti u Bologni. 1981. godine sa sestrom teoretičarkom Claudijom Castellucci i suprugom glazbenicom Chiarom Guidi osniva Socìetas Raffaello Sanzio koja će postati jedna od najtraženijih suvremenih talijanskih kazališnih skupina. Izvan Italije debitirali su upravo na zagrebačkom Eurokazu krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća predstavom Sveta Sofija (Santa Sofia, 1986.). Devedesetih godina slijedila su brojna ostvarenja: Gilgameš (Gilgamesh, 1990.); Hamlet. Žestoka vanjština smrti mekušca (Amleto. La veemente esteriorità della morte di un mollusco, 1992.); Masoch. Trijumfi kazališta kao pasivne moći, krivica i poraz (Masoch. I trionfi del teatro come potenza passiva, colpa e sconfitta, 1993.); Orestea (organska komedija?) (Orestea (Una commedia organica?), 1995.); Julije Cezar (Giulio Cesare, 1997.); Postanak. Iz muzeja spavanja (Genesi. From the museum of sleep, 1999.) te Putovanje nakraj noći (Voyage au bout de la nuit, 1999.) 1999. prema romanu Louis-Ferdinanda Célinea. U razdoblju od 2002. i 2004. godine nastaje opsežan ciklus Tragedija Endogonidia (Tragedia Endogonidia), 2006. predstava Hej djevojko! (Hey Girl!), a potom 2008. ciklus Božanstvena komedija u tri dijela Pakao, Čistilište i Raj. Ciklus inspiriran djelom Dantea Alighierija Le Monde je proglasio najboljom izvedbom te jednim od deset najutjecajnijih kulturnih događaja prvog desetljeća 21. stoljeća. 2010. godine Castellucci i njegova skupina započinju novi projekt koji rezultira prvo predstavom O pojmu lica, po pitanju Sina Božjeg (Sul concetto di volto nel figlio di Dio), prikazanom nedavno na Eurokazu, potom 2011. predstavom Svećenikov crni veo (Il velo nero del pastore) prema motivima priče Nathaniela Hawthornea te na koncu 2012. predstavom Restoran četiri godišnja doba (Four Seasons Restaurant). 2002. godine Ministarstvo kulture Republike Francuske dodijelilo je Romeu Castellucciju počasnu titulu “Viteza reda umjetnosti i književnosti”. Nazivani terminima kao što su ikonoklastičko kazalište, kazalište slika ili slikarsko kazalište, Castelluccijevi radovi uistinu su uprizorenja, tabloi, žive ili pokretne slike u najizvornijem značenju ovih termina. Slike koje su istovremeno vizualne i zvučne nisu komunikativne na način formalnih značenjskih sustava kao što je jezik već su sugestivne onako kako je to primjerice glazba. One nisu samo provokativne jer ruše klasične kazališne konvencije i na scenu dovode elemente koji sceni ne pripadaju (životinje, strojeve za pranje rublja, automobile) nego su i šokantne prikazima koje nude – golotinjom, seksom, deformacijom, krvlju, nasiljem. Castellucijevi radovi pripadaju teatru okrutnosti na tragu Antonina Artauda koji je kazalište težio osloboditi tiranije verbalnog jezika kako bi ono samo postalo neposredni oblik misli odnosno (kolektivne) podsvijesti. Ujedno je to i intermedijalno kazalište jer objedinjuje elemente različitih drugih umjetničkih grana posebno slikarstva, performansa, novih medija, filma i videa, a ništa manje nije tehnološko jer Castelluccijeva scena obiluje tehnološki vrlo inovativnim rješenjima pri čemu je koreografija stroja neodvojiva od koreografije ljudskog pokreta.

Ciklus Tragedia Endogonidia nastaje u razdoblju od 2002. do 2004. godine tijekom kojih evoluira u 11 epizoda naslovljenih prema 11 europskih gradova koji su indirektna asocijacija i inspiracija. Već svojim naslovom ciklus upućuje na proturječje. Autor objašnjava kako se pojam „endogonidia“ odnosi na mikroorganizme koji se ne razmnožavaju seksualno već unutarnjom diobom stanica pa su u tom smislu ta bića samoobnavljajuća i besmrtna. Pojam „tragedia“ s druge strane upućuje na smrt i konačnost. Riječ je tako o vječnoj tragediji, imanentnoj ljudskom rodu i čovječanstvu koja samu sebe oplođuje, održava i obnavlja kao prokletstvo čija je klica u nama samima. U 11 epizoda koje su međusobne povezane idejom, slikama i motivima Castellucci nudi presjek Europe kroz njezine prijestolnice moći i kulture i njihove užase. Ni jedan grad, ni jedna zemlja nije lišena tragedije. Ovdje nije riječ o narativnom kazalištu već o performativnom spektaklu koji je istovremeno vizualno i zvučno impresivan koliko i duboko uznemirujući. Castelluccijev prizor amalgam je iskonskog i ukupnog ljudskog iskustva, kolektivne memorije defragmentirane kroz povijest čovječanstva i kroz pojedinačna sjećanja te ponovo sastavljene u obliku nadrealnog kubističkog kolaža u kojem je ponegdje moguće prepoznati oblike, naslutiti znakove i osjetiti smisao. To su isječci vječne prošlosti, događaja koji se jednom ili više puta dogodio i koji preostaje izvan vremena i u vječnom vremenu, neizbrisivom vremenu sjećanja, opće memorije koju je nemoguće obrisati, kao što je nemoguće izmijeniti tijek filma. To je ujedno i budućnost koja se odvija pred nama u sadašnjosti. Njezin je užas tim gori što se u njoj prepoznajemo i što je ona košmar iz kojeg se čovječanstvo (još uvijek) nije probudilo. To je otisak koji ostavlja utisak, a utisak dodatno utiskuje otisak te tako Castelluccijev prizor izvlači podsvjesno iz zaborava. Video zapis dodatni je oblik „utiskivanja“, memoriranja sjećanja, što ideji „vječne tragedije“ daje novi smisao Iako je riječ prvenstveno o scenskoj umjetnosti koja se doživljava neposredno u stvarnom prostoru, filmski medij je sasvim prirodan medij Castelluccijevom kazalištu koje s filmom ionako dijeli mnoga rješenja. Upravo u filmskom mediju dodatno se naglašava slikarska dvodimenzionalna plošnost Castelluccijeva prizora, a kroz izbor kadra i montažu te kondenzaciju zbivanja na oko pola sata po epizodi Tragedia Endogonidia dobija novu interpretaciju.

Prvi dio ciklusa sadrži filmove:

C.#01 Cesena

A.#02 Avignon

B.#03 Berlin

BR.#04 Bruxelles

BN.#05 Bergen

P.#06 Paris

 

Silvana Dunat