Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija: Andrew Currie – Fido (2006)

U petak 26. siječnja s početkom u 20.30 h možete prisustvovati bonus projekciji uz ovomjesečni filmski ciklus Atompunk Era Cinema. Riječ je o filmu Fido (2006) kanadskog redatelja mlađe generacije Andrewa Curriea. Instant kult klasik Fido najpoznatije je (višestruko nagrađivano) Currievo filmsko ostvarenje – retrofuturistička zombie horror komedija s radnjom izmještenom u pedesete godine prošlog stoljeća koja scenografski primarno kodira jednu tadašnju naizgled klasičnu (pri)gradsku četvrt u imaginarnom mjestu Anytown (SAD) kao poprište zbivanja iz domene alternativne realnosti kojom dominiraju zombiji premetnuti u bizarne kućne ljubimce. Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

Andrew Currie – Fido (2006)

Kanadski redatelj Andrew Currie (rođen u Engleskoj), jedan je od osnivača produkcijske kompanije Anagram Pictures, te diplomant Simon Fraser univerziteta koji je upisao nakon okončanog studija pri nacionalnom filmskom centru Norman Jewison. Specijalizirao se za groteskne obiteljske filmske priče koje čine totalitet njegovog dosadašnjeg opusa od četiri kino filma, dva TV projekta i nekoliko kratkih eksperimentalnih radova. Za svoj dugometražni igrani prvijenac Mile Zero koji je 2001. (zahvaljujući inteligentnom plasmanu) nenadano postao međunarodni festivalski hit osvojio je nekoliko prestižnih filmskih nagrada u Kanadi i SAD. Instant kult klasik Fido (2006) kojeg ovog petka u organizaciji Kino kluba Split prikazujemo kao bonus projekciju uz ciklus Atompunk Era Cinema najpoznatije je (također višestruko nagrađivano) Currievo filmsko ostvarenje. Retrofuturistička zombie horror komedija s radnjom izmještenom u pedesete godine prošlog stoljeća scenografski kodira jednu tadašnju naizgled klasičnu (pri)gradsku četvrt u imaginarnom mjestu Anytown (SAD) kao poprište zbivanja iz domene alternativne realnosti kojom dominiraju zombiji premetnuti u bizarne kućne ljubimce. Temeljem uvida u njihova prava i zaduženja (sluge, vrtlari, dostavljači…) može se naslutiti i kako je u pitanju svojevrsna filmska parafraza tadašnjeg statusa crnaca na dijelu američkog ili kadanskog teritorija. U pozadini produkcijskog kompleksa vjerojatno su bile i nedavno potvrđene spekulacije o američkim nuklearnim pokusima u periodu od 1946. do 1965. na temelju čega se naznačeni period ponekad i definira atomističkim prefiksom, posebice kada je retrogradna, arhivska anarho – punk subkulturna matrica u pitanju. FIlmski zombi kazamat izvan naseljenog prostora kontrolira moćna korporacija ZomCon. Fido, jedan od potlačenih “mutanata smrti” kojeg tumači sjajni (i pod maskom posve neprepoznatljivi) popularni škotski komičar, glazbenik i prezenter Billy Connolly, zahvaljujući svom nadrealnom šarmu postaje omiljena ličnost dijela obitelji Robinson koja živi u fraktalnom kaotičnom kvartu u koji je Fido zalutao zahvaljujući svom ropskom statusu i tržištu zombijima. I dok ga gospođa Helen (Carrie-Anne Moss) koja ga je nabavila kod ZomCona i njezin sin Timmy (Kesun Loder) obožavaju, konzervativni pater familias Bill (Dylan Baker), revnosni podobni građanin i mrzitelj zombija (“zombifob”), konsternirano lamentira nad sudbinom koja ga je zatekla. Iako je Fido u komparaciji s ostalim zombijima koji bauljaju filmskom scenom relativno “pristojniji primjerak”, većinu vremena provodi sputavajući potrebu da nekog od svojih domaćina i ljudi iz njihovog okruženja ne pojede na čemu se temelji i daljnji dramaturški tijek čije bi izlaganje ovdje vodilo u pravcu spoilera. Tim Ryan, američki filmski kritičar i suradnik portala Rotten Tomatoes, film je doživio kao hibridni izdanak tradicije obiteljskih hitova poput onih koji za okosnicu imaju notornog psa Lassiea čije je avanture prvi adaptirao Fred M. Wilcox daleke 1943., te zombi filmova iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća među kojima se komparativno najintenzivnije nameće Night of the Living Dead (1968) Georgea A. Romeroa. Paralelno s premijernim prikazivanjima Fido je logično “pospremljen” i u isti pretinac s još jednim recentnijim horror klasikom komičnog ishodišta, filmom Shaun of the Dead (Noć glupih mrtvaca; 2004) u režiji Edgara Wrighta sa Simonom Peggom u glavnoj ulozi. Idilična nastupna scenografija filma, iako frakcionirana u pravcu ozbiljenja estetske dimenzije karakteristične za filmsku avangardu (unatoč rizičnom budžetu od 8 milijuna dolara), u kombinaciji s naknadnim degradiranjem iz scene u scenu, osim s atompunk svjetonazorom ima dosta zajedničkih točaka i s filmskim manirizmom Davida Lyncha kakav je prezentan, primjerice, u filmu Blue Velvet (1986), kao i sa nekim poznim radovima Johna Watersa (prevenstveno s filmom A Dirty Shame iz 2004.) realiziranima na tragu ozbiljenja konkretnije filmske trash estetike. Andrew Currie trenutačno je zaokupljen predprodukcijskim poslovima na adaptaciji Fida u televizijski serijal, te paralelno s tim priprema “restricted audience” crnohumorni film radnog naziva My Asshole Neighbour, kao i nekoliko televizijskih projekata u koautorstvu s partnericom Mary Anne Waterhouse u produkciji nedavno pokrenute filmske kompanije Quadrant Motion Pictures. Obiteljske traume i dalje su temeljni scenaristički trademark njegovog filmskog angažmana za kojeg hrvatski kino distributeri do sada, nažalost, nisu pokazali gotovo nikakav interes.

Trajanje: 93 minute

Država: Kanada

Jezik: engleski (hrvatski titlovi)

Tehnika: kolor

 

Darko Duilo