Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Otar Koberidze & Mikhail Karzhukov – Mechte Navstrechu (1963)

U petak 19. siječnja s početkom u 20.30 h možete prisustvovati zaključnoj projekciji iz ovomjesečnog trotjednog (čeka nas još jedna bonus projekcija) ciklusa Atompunk Era Cinema. Riječ je o filmu Mechte Navstrechu (U pravcu sna; 1963) slavnog sovjetsko -ruskog glumca i povremenog redatelja Otara Koberidzea (1924 – 2015) kojem je na projektu asistirao klasični majstor specijalnih efekata, danas posve zaboravljeni Mikhail Karzhukov. Dramaturška premisa na kojoj se temelji narativna struktura filma Mechte Navstrechu pionirski je nametnula naknadno široko prihvaćeni koncept kodiranja kontakta s izvanzemaljskom inteligencijom u kozmosu putem zvuka, preciznije – uz pomoć muzike i pjesme.  Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

Otar Koberidze & Mikhail Karzhukov – Mechte Navstrechu

Dramaturška premisa na kojoj se temelji narativna struktura filma Mechte Navstrechu (U pravcu sna; 1963) u režiji slavnog sovjetsko – ruskog glumca Otara Koberidzea (1924 – 2015) kojem je na projektu asistirao danas gotovo nepoznati Mikhail Karzhukov pionirski je nametnula naknadno široko prihvaćeni koncept kodiranja kontakta s izvanzemaljskom inteligencijom u kozmosu putem zvuka, preciznije – uz pomoć muzike i pjesme. Ova ideja središnji je catch nekih SF klasika poput Spielbergovog Close Encounters of the Third Kind (1977) snimljenih godinama nakon konceptualnog ruskog filmskog protoripa koji prikazujemo ovog petka u okviru ciklusa Atompunk Era Cinema u organizaciji Kino kluba Split. Napomenimo i kako je digitalni zapis tzv. muzike Zemlje (Earth`s music) koji je kompilirao Carl Sagan postao integralni segment Voyagerovih svemirskih programa koji su pokrenuti gotovo paralelno s premijernim prikazivanjima Spielbergovog filmskog hita. Američki redatelj Curtis Harrington skoro neposredno je, nakon samo tri godine, snimio svoju verziju Koberidze – Karzhukovog kultnog klasika naslovljenu Queen of Blood (1966) za koju je sovjetski ekspertni tim angažiran na oba projekta odradio specijalne efekte za koje se obično tvrdi kako su bili u samom produkcijskom vrhu kada je u pitanju tadašnji internacionalni kino plasman. Filmom Mechte Navstrechu koji se u engleskom distribucijskom prijevodu nazivao A Dream Come True ili Encounter in Space inspiriran je bio i talijanski giallo majstor Mario Bava (1914 – 1980) tijekom realizacije svog, također vrlo influentnog, projekta Terrore nello spazio (Teror iz svemira; 1965) koji je, sudeći po naknadnim opservacijama renomiranih analitičara, predstavljao primarni produkcijski imperativ za Ridley Scottovog Aliena (1979). Vizualna imaginacija Mechte Navstrechu kao neprevaziđenog uzora similarna je po odjeku kod SF publike, kada je prostor nekadašnjeg istočnog bloka u pitanju, možda još samo tadašnjem istočnonjemačkom hit filmu Der schweigende Stern (Tiha zvijezda; 1960) u klasičnoj režiji Kurta Maetziga (1911–2012) ili pak redateljskom prvijencu Mikhaila Karzhukova Nebo zovyot (Nebo zove; 1959) odrađenom uz asistiranje (također zaboravljenog) Aleksandra Kozyra koji je za američko tržište (pod pseudonimom Thomas Colchart) premontirao i donekle dogradio tada mladi autor Francis Ford Coppola. Mechte Navstrechu potakao je i cijeli niz gotovo istovjetnih trendovskih radova koji su, u okviru raznovrsno tumačenog pretinca B filma, inicirali subžanrovsku klasifikaciju poznatu kao space opera iz koje su se, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, primarno razvijale suvremene SF komedije kakve poznajemo (unatoč opadanju trenda) i okvirima recentne produkcije i kino distribucije (primjerice – film Absolutely Anything Terrya Jonesa iz 2015). Skript Mechte Navstrechu damaturški je integriran u (tada tek pretpostavljeno) post – hladnoratovsko vrijeme i pridruženu mu opću političku atmosferu kojom dominiraju prediktabilne internacionalne korporacije kao središta moći. Tradicionalni aspekti rivalstva dvaju velikih sila koje surađuju u totalitetu „vrlog novog svijeta“ reducirani su na simbolične karakterne i socijalne diskrepancije ali ipak donekle zaživjeli, jer film je, što ne treba smetnuti s uma, jednim dijelom ipak predstavljao i idejno – ideološki projekt na tragu održavanja trase kvalitativne sovjetske demarkacije u globalnoj kulturnoj proizvodnji. Radnja filma prati nastojanja projekt – administratora i glavnog astronoma Krylova (Nikolai Timofeyev) koji pri pretpostavljenom centru za internacionalna znanstvena istraživanja vodi spekulativne debate sa svojim kolegom doktorom Laungtonom (Nikolay Volkov). Kamen spoticanja u njihovim raspravama predstavlja bojazan kako će se izvanzemaljski oblici života, ukoliko dođe do kontakta koji je prethodno iniciran, ponašati neprijateljski na čemu Laungton inzistira gotovo u slijepoj vjeri kao ratoborni i retrogardni predstavnik „starog svijeta“. Izražena bojazan u pozadini je skorog svemirskog susreta s vanzemaljcima (marsijancima) koji se nazivaju Centurions, a avanturu stupanja u odnose s njima predvode kosmonauti ljubavnici Tanya Krilova i Andrei Sayenko čiji je ljubavni poj odrađen pomoću futurističkog gadgeta nazvanog crystalphone bio glavni okidač kontakta, te njihov kolega Ivan Batalov. Ove središnje likove tumače tadašnje mlade nade ruskog filma Larisa Gordeichik i Boris Borisenko u društvu jednog iz redateljskog dvojca –  Otara Koberidzea. Ulogu zapovjednika leta odigrao je slavni estonski glumac Peeter Kard (1940–2006). Unatoč općoj atmosferi optimizma Mechte Navstrechu ponekad djeluje sumorno (što doprinosi dramskoj serioznosti i dokida stereotipske koncepte tadašnjeg sovjetskog utopianizma), prevenstveno zbog naglašeno mračnih interijera svemirskih brodova i magličasto šumovitog ozračja nepoznate planete ispunjene misterioznim strukturama i uronjene u duboku perpetualnu noćnu tamu po kojoj se, u somnabulantnom transu, kreću vanzemaljske kreature. Mechte Navstrechu unikatan je filmski uradak koji zainteresiranim gledateljima i danas, gotovo pet i po decenija nakon premijernih prikazivanja, predstavlja ekskluzivnu (i pomalo bizarnu) znanstvenofantastičnu atrakciju koja se dugo pamti i kojoj se rado vraća. Intimističko lirsko snoviđenje izdignuto je na razinu kontroliranog epskog spektakla, a artistički scenografski elementi u kombinaciji s vješto izvedenim montažnim postupkom i kinematografskim doprinosom snimatelja Alekseia Gerasimova (1909–1989) koji je prerano okončao obećavajuću karijeru uvjerljivo održavaju kompleksnu filmsku iluziju. Soundtrack je jednim dijelom komponirao sovjetsko – ruski pionir elektroničke glazbe Eduard Artemyev koji je kasnije surađivao s Andreiem Tarkovskyim na klasičnim SF projektima Solaris (1972) i Stalker (1979). Jednina značajnija zamjerka filmu mogla bi se uputiti na račun nejasne autorske potrebe za narativnom dokumentarnom strukturom (voiceover) koja donekle „u okovima“ drži inače vizualno besprijekorno razumljiv materijal, ali, uzimajući u obzir standarde karakteristične za sovjetsku umjetničku avangardu toga vemena, navedenom postupku ipak je osigurano opravdanje u kontekstu potrebe da se produkcija dodatno odmakne od filmskih standarda, postulata i konvencija, t manje napadno naglasi propagandni aspekt. Ideology, but at its best…

Trajanje: 63 minute

Država: SSSR (Rusija)

Jezik: ruski (engleski titlovi)

Tehnika: kolor

 

Atompunk Era Cinema

Kao jedan od derivata (sekundarnih subžanrova) subkulturne matrice cyberpunka, futurističkog art križanca utememeljenog na anarho-estetici proskribiranih marginalnih skupina u uvjetima ubrzanog tehničko – tehnološkog razvoja, atompunk (ili, kako se ponekad naziva – atomicpunk) pravac je koji referira na period preddigitalnog vremenskog isječka u okviru razvoja moderne dvadesetog stoljeća (1945-1965). Radi se o tzv. atomic age periodu kojega su neki autori posljedično skloni sagledavati i u (post/pod)kontekstu naknadno registriranog omasovljenja hippy pokreta s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, te eskalacije novog spiritualizma sedamdesetih utemeljenog na opservacijama autora poput Timothya Learya (1920-1996), što atompunk ikonografiju čini uvijek iznova relevantnom i ataktivnom kada su u pitanju nove generacije apsorbenata zainteresirane za fenomene poput paranoidnog straha od komunista, globalnih teorija urote, svemirskih letova, vanzemaljske inteligencije, distopijske stilistike totalitarnih režima, stripova i superjunaka, destruktivne militantne moći, radioaktivnosti, te undergound umjetnosti u gabaritima koje se (vremenom) plasirala i produkcijski znatno bremenitija atompunk kinematografija.

“Atompunk Era spirituality is when all the ideas passed down from Theosophy and Spiritualism started to get aliens attached to them.”

(Paul Shapera, američki autor)

Pedesete godine prošlog stoljeća, dakle – period procvata atompunk estetike, obilježene su, između ostaloga, hiperprodukcijom jeftinih (mahom američkih) SF filmova, što je kao logičnu posljedicu naknadno nametnulo sistematizaciju većeg dijela produkcijskog C-Z filmskog taloga iz navedenog perioda u pretinac atompunka kao sekundarnog subžanra znanstveno-fantastičnog i futurističkog filma. Klasični atompunk radovi, danas stari i preko šezdeset godina, uglavnom su, zbog dokidanja autorskih prava i izmještanja u public free domenu, široko dostupni na kanalima poput youtube-ovih, pa su, prigodno, izostavljeni iz ovog ciklusa u organizaciji kino kluba Split. Dakle, umjesto nekih kultnih ranih ostvarenja kao što su Destination Moon (Irving Pichel, 1950), The Day the Earth Stood Still (Robert Wise, 1951), The Thing from Another World (Christian Nyby, 1951) ili When Worlds Collide (Rudolph Mate, 1951) – koje uzgred preporučujemo zainteresiranim gledateljima – prikazati ćemo filmove iz post-trendovskog perioda šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća za koje bi se moglo kazati kako predstavljaju idealan temeljac retrofuturističkog (steampunk) koncepta koji je postao neizostavni sastojak nove globalne kinematografske produkcije.   

“The Atomic Age is here to stay – but are we?”

(Bennett Cerf, američki izdavač)

 

Ciklusom su objedinjeni filmovi:

05.01.2018. Saul Bass – Phase IV (1974);

12.01.2018. Michael Anderson – Logan’s Run (1976);

19.01.2018. M. Karjukow & O. Koberidze – Mechte navstrechu (1963);

te (uz ciklus):

26.01.2018. Andrew Currie – Fido (2006)

 

Darko Duilo