Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Doug Pray – Hype! (1996)

U petak 01. prosinca s početkom u 20.30 h možete prisustvovati prvoj projekciji iz četverotjednog ciklusa Grunge cinema. Riječ je o filmu Hype! (1996) suvremenog američkog majstora dokumentaristike Douga Praya. Hype! sadržava snimke nastupa slijedećih bandova: Soundgarden, Pearl Jam, Nirvana, Mudhoney, The Young Fresh Fellows, Fastbacks, Seaweed, 7 Year Bitch, The Posies, The Gits, Flop, Gas Huffer, Supersuckers, Love Battery, The MonoMen, Melvins, Blood Circus, Coffin Break, Dead Moon, Hammerbox, Some Velvet Sidewalk, Zipgun i Crackerbash. Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati.Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

 

Grunge cinema

Termin grunge, u američkom uličnom slangu dezignator prljavog, lascivnog, inferiornog i dekadentnog lifestylea koji se obično veže za niže ekonomske slojeve mlađih generacija, značenjski je adaptiran za potrebe definiranja specifičnog subžanra tzv. alternativnog rocka, koji je, zapravo, krajem osamdesetih i (u doba eskalacije) tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, predstavljao svojevrsnu inačicu suvremenog bluesa (preciznije – rythm`n`bluesa). Korijenski, termin je, vezano uz glazbeni izričaj, prvi koristio (1957) Johnny Burnette, tada popularni rockabilly pop singer – songwriter.  Grunge je, kao subkulturni pokret, za epicentar u formativnom periodu imao Seattle, sjeverozapadni američki grad savezne države Washingnton s nešto više od pola milijuna stanovnika, a centripetalnu osovinu predstavljala mu je nezavisna izdavačka kuća Sub Pop koja je producirala i distribuirala najvažnije radove bandova poput Nirvane, Soundgardena i Mudhoneya. Glazbeni kritičari skloni su grounge sound definirati kao bastard primordijalnog punka s aražmanskom fuzijom heavy metala i sirovog bluesa (postžanrovski koncept poznat kao nu metal nametnuo se kao logična posljedica ovakvog crossovera). Osim na glazbenu scenu svojevrsno grunge „mahnitanje“ ostavilo je posljedice i na širu kulturnu predmilenijsku matricu, ne štedeći pritom ni popularnu literaturu, likovnost i kinematografiju. Kurt Cobain (1967–1994) se kao središnja scenska figura pokreta premetnuo u novog John Lennona ili (barem) Jim Morrisona, temeljem čega je zavrijedio i biotopic Last Days (Posljednji dani; 2005) koji je režirao kontroverzni openly gay autor Gus Van Sant. Širi kontekst pokreta romansiran je i u komercijalnoj filsmkoj domeni zahvaljujući prvenstveno filmu Singles (Samci, 1992) Cameron Crowea, nakon kojega su, oslanjajući se na sineatski istovjetnu opću atmosferu mladenačke alijenacije, uslijedili: Dazed and Confused (Munjeni i zbunjeni; 1993) Richarda Linklatera, Reality Bites (Ugriz stvarnosti; 1994) Ben Stillera, Clerks (Trgovci; 1994) Kevina Smitha, The Doom Generation (Prokleta generacija; 1995) i Nowhere (Nigdje; 1997) Gregga Arakia, te, nešto fundamentalniji SLC Punk! (1998) Jamesa Merendinoa. U godinama koje slijede, izmještanjem iz primarnog glazbenog medija u koncizniju filmsku analitiku, grunge je postao marker kojim se označava tzv. nova gerilska kinematografija za koju se može kazati kako je produkt održivosti trase koju su definirali, prije svega, beat cinema autori pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, te suvremeni undergound klasici poput Nick Zedda i Richarda Kerna. Granulirana slika utemeljena na početno nejasnoj filmskoj fotografiji, neuravnoteženi montažni postupci, dugi tupi kadrovi i improvizirani dijalozi tademark su naznačene produkcije, koja je u naknadoj komparaciji usko povezana s kinematografijom autora kao što su Hal Hartley, Paul Thomas Anderson ili Darren Aronofsky. Kao primarni indie produkt koji se razvojno oslanja i na „lazy americanu“ Cassavetesa i na surovu filmsku poetiku Scorsesea grunge kinematogafija se aktualno raspoznaje prvenstveno u radovima organiziranih američkih filmskih škola kao što je, primjerice, „Mumblecore“, grupa autora čije smo referentinje radove prije nekoliko godina predstavili i kratkim ciklusom u organizaciji Kino kluba Split. Slijedeći anakronu razvojnu matricu filmskog grunge koncepta dolazimo i do autora poput Jim Jarmuscha, Stevena Soderbergha, te Quentina Tarantina i Sofie Coppole, kao i do gotovo svih klasika europskog arthousea. Ovom prilikom, u formi četverotjednog ciklusa, Kino klub Split prikazuje klasike grunge dokumentaristike, radove koji unatoč očitoj predominaciji slike nad zvukom, ipak, zahvaljujući temeljnim scenarističkim porivima i zahvatima, u središte interesa vraćaju „primalni krik generacije“ raspoznatljiv kao grunge sound.

 

Ciklusom su objedinjeni filmovi:

01.12.2017. Doug Pray – Hype! (1996)

08.12.2017. Adam Pease, Ryan Short – I’m Now: The Story of Mudhoney (2012)

15.12.2017. Jem Cohen – Instrument (1998)

22.12.2017. P. David Ebersole – Hit So Hard (2011)

 

Doug Pray – Hype!

Snimljen nešto ranije od produkcijski navedene 1996. godine, Hype! je kao dokumentarni manifest grunge kulture ciljano plasiran u trenutku kada je scena utemeljena na specifičnom odnosu mladih s novim rock (blues) zvukom postala razvidna do razine da su o njoj izvještavali i dopisnici mainstream medija, ponekad čak i tijekom informativnih emisija iz društveno – političke domene. Doug Pray ovim je filmom otvorio sebi produkcijske kanale zahvaljujući kojima će postati jedan od najznačajnijih autora nove američke dokumentaristike, kako ga doživljava i neosporni strukovni autoritet Errol Morris. Hype! je u samoj svojoj suštini retroaktivan produkt, što je prvenstveno razvidno u kontekstu impresivne autorske potrage za ishodištima grunge fenomena (rijetke arhivske snimke koncerata smontirane su sa intimnim ispovijedima aktera scene o razlozima i posljedicama njihovog donekle subverzivnog djelovanja). Naznačeni pristup ovu „filmsku raspravu“ o (naoko ordinarnom) „divljanju“ mladih aktivista tog vremena instantno je promovirao u klasični rock dokumentarac s određenom odgođenom težinom. Napomenimo još samo kako Hype! sadržava snimke nastupa slijedećih bandova: Pearl Jam, Nirvana, Mudhoney, Soundgarden, The Young Fresh Fellows, Fastbacks, Seaweed, 7 Year Bitch, The Posies, The Gits, Flop, Gas Huffer, Supersuckers, Love Battery, The MonoMen, Melvins, Blood Circus, Coffin Break, Dead Moon, Hammerbox, Some Velvet Sidewalk, Zipgun i Crackerbash.

Trajanje: 83 minute

Država: SAD

Jezik: engleski (engleski titlovi)

Tehnika: kolor

 

Darko Duilo