Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Ciklus filmova Andy Warhola i Paul Morrisseya

Sedamdesetpetogodišnji njujorčanin Paul Morrissey institucionalni je katolik, militantni dobrovoljac američke vojske, danas već potencijalni trećepozivac, politički konzervativac nacionalsocijalista sklon nametljivom egzibicionizmu i pornografiji, koji sebe doživljava kao umjetnika i antifašistu. U okviru Factory produkcije pokojnog Andya Warhola (1928-1987), koncem šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, autorizirao je niz filmskih uradaka koristeći se režijskim manirom dostojnim Eve Braun – organizirao bi casting, odabrao glumce, te naložio snimateljima da obave ostatak posla. Upravo poput Adolf Hitlerove “glupe plavuše” koja je filmsku tehnologiju doživljavala kao svoje privatno ogledalo svijeta, i Morrissey je, neplanirano, zadužio sistematizacijski kompleksnu i diskutabilnu filmsku estetiku, doduše u kontekstu daleko benignijeg vremenskog isječka, bez da u praksi intervenira ičim osim eventualno vlastitim ogoljenim spolovilom pred kamerama. Andy Warhol je, za razliku od Morrisseya, Irca, bio karpatorusin psihološki također kodiran prema zahtjevima katoličke crkve u sklopu geografskog isječka specifične etničke skupine i pridruženog joj dijela transatlantske emigracije, ali ne i aktivni praktikant ove materijalne inačice kršćanske vjere. Njihova specifično konfliktna suradnja rezultirala je i filmskom trilogijom koja tvori ovaj ciklus. Morrissey je Warholu fatalno zamjerio celebritizaciju, medijsku ekspanziju neizdrživo širu od konkretnih projekata, utemeljenu na dominantnoj potrebi za promocijom atraktivnih, bizarnih glumaca, koja odvraća od fundamentalnog ishodišta umjetničke potrebe, dok je Warhol identičnu situaciju bio sklon pravdati tezom o Morrisseyu kao potencijalno opasnom kvazikreativcu kojeg je potrebno kontrolirati u kontekstu daleko širem od otvaranja autorskih sloboda. Dijagnoza bolesti ovisnosti, nadilaženje potrebe, transformacija, ekstaza i smrt ključni su elementi Morrisseyeve kinematografije koji tvore specifičan circulus vitiosus sukladan generacijskoj platformi o spolnosti, narkoticima i umjetnosti, s upitnom ulogom i udjelom potonje stavke. U prilog navedenom linku ide i činjenica kako je upravo Paul Morrissey Factory produkciji “priveo” Lou Reeda i ostatak članova The Velvet Undergrounda, te ih ugovorom vezao za studio kao najkomercijalniji joj produkt u povijesti institucije. Impresivan je i podatak kako je Morrissey već pedeset godina aktivno prisutan u američkom filmskom svijetu (2010. je promovirao svoj posljenji uradak News from Nowhere s katoličkom fundamentalistkinjom Vivom kojoj se majka noću molila američkom generalu katoliku Josephu McCarthyu da istrijebi vještice), a da ni u jednom trenutku nije surađivao ni sa kakvim hollywoodskim filmskim studijima. Projekte Flesh, Trash i Heat presudno integrira ličnost Joea Dallesandroa, uličnog hustlera kojeg su roditelji narkomani, mlađi maloljetnici u trenutku začeća, “ideološki osposobili” da za sitan novac zadovoljava homoseksualce i starije gospođe s Greenwich Villagea.

04.10.2013.

Meso (1968)

Izvorni naziv: Flesh

Država: SAD

Jezik: engleski

Trajanje: 86 minuta

Tehnika: kolor

Meso je filmska demontaža jednog dana u životu hustlera Joea, neodoljivog ali istovremeno i posve naivnog antijunaka, karaktera kojem, u izvedbi autentičnog Joea Dallesandroa, gotovo u svakom kadru nametljivo visi ogoljeni penis, metafora izdašnog komada slanine koji mora dostaviti ženi nakon napornog radnog dana. Film je montiran elementarnom cut`n`paste tehnikom, a zvuk se, poništavajući smisao ionako izlišnih dijaloga, povremeno dokida grubim rezom u pola rečenice s impresivnom bezličnom gomilom postprodukcijski dodatno naglašenih atmosferskih šumova. Sa zaradom od preko tri milijuna dolara na investiranih nekoliko stotina Meso je jedan od relativno najisplativijih filmova u povijesti.

File is not a valid image: /home/kinoklub/public_html/wp-content/uploads/2017/10/ALA.jpg
Problem detected on file: /home/kinoklub/public_html/wp-content/uploads/2017/10/ALA.jpg