Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija filmova ‘Bela Balazs Studio’

Béla Balázs Studio

Béla Balázs (1884-1949) polivalentna je figura u korpusu izumrlih mađarskih lijevo liberalnih intelektualaca iz prve polovine dvadesetog stoljeća. Rođen kao Herbert Bauer, porijeklom Židov, u Szegedu, u obitelji prosvjetnih radnika vezanih za provinciju, Balázs se u povijesnim previranjima svoga vremena, kao čovjek izrazito otvorena duha i prosvjetiteljske strasti za širom spoznajom, s početka karijere potucao po mađarskim selima u društvu Béle Bartóka sakupljajući folklorne glazbene uzorke, da bi, raskrstivši s nacionalnom ortodoksijom, zasićen zavičajnošću, nastavio studije u Berlinu i Parizu, preispitujući uzgred korijene svoje obitelji na ishodišnom germanskom području odakle su Bauerovi dospjeli na europski istok. Kao, tada već etabliranog, dramatičara i dramaturga, te pjesnika simbolista, sustigao ga je Prvi svjetski rat. Prijavio se dobrovoljno u mađarske postrojbe, vođen umjerenim lijevim političkim orijentirom, te kronično zdravstveno stradao precijenivši vlastite ratničke gabarite. Nakon 133 dana života u idealiziranom okružju komunističke republike Béle Kuna, koja je upravo toliko i potrajala, 1919. emigrira u Beč u društvu supruge Anne Schlamadinger. Za rumunjske i čehoslovačke osloboditelje od mađarske crvene napasti Balázs nije bio intelektualna vedeta jednog senzibilitetom bliskog prostora, već klasični politički neprijatelj. Ideološki sparing partneri na zapadu, pak, pokazali su se kao dobar domaćin. Balázs se otpravio u svoju filmsku avanturu, te, na lijevom kulturno političkom frontu, uz impresivna kazališna iskustva, realizirao i neke krucijalne projekte s ekspresionistima G.W. Pabstom i Leni Riefenstahl (inkarnacija iz prednacističke faze). Istovremeno je počeo publicirati filmsku kritiku i enciklopedijsku analitiku. S Bertoltom Brechtom je vodio polemičke prepiske nakon što ga je slavni dramatičar s kojim je surađivao na setovima prozvao kilavim ljevičarom koji njegovu socijalnu kritiku, žaoku oštru kao prst u oko kapitalističkom mitu, lirskim manirizmom podređuje perifernim ljubavnim pričama. Pred nacistima je Balázs, uz pomoć Györgya Lukácsa, filozofa Budimpeštanskog kruga i svog starog prijatelja s kojim se kasnije ideološki razišao, pobjegao u Moskvu. Dobio je katedru na Institutu za film, pisao scenarije, ali istovremeno i drhtao pred Staljinovom ortodoksijom, podilazeći mu uzgred formalnim poetskim panegericima u klasičnom maniru krhkog intelektualca u strahu za život. U Mađarsku se vratio nakon okončanja Drugog svjetskog rata, predavao i surađivao na filmskim projektima, te 1949. umro u osvit totalne sovjetizacije zemlje. Kao i svim uglednijim mađarskim liberalnim komunistima, životopis mu je, unatoč impresivnoj intelektualnoj odiseji, obilježila banalna statistika koja neminovno sugerira – narod ih nije volio. Béla Balázs Studio oformljen je u revizionističkom, nacionalno osviještenom, duhu 1959., isprva kao običan socijalistički kino klub, te potom i kao produkcijska platforma za eksperimentalni film i filmski dokumentarizam, ponekad i u igranoj formi. Pri studiju je realizirano preko 500 radova, a u odabiru za ovaj kratki ciklus presudne su bile naknadne reference najvažnijih autora, ali i relativna šira nedostupnost većeg dijela arhiviranog materijala. Naknadno oslanjanje na ovu tradiciju, gotovo posve splaslu sredinom prošlog desetljeća kada je fatalno prokazana kao socijalistički relikt, filmskim se žargonom označava kao budimpeštanska škola.

16.09.2011.

Zoltán Huszárik – Elegija

Izvorni naziv: Elégia
Godina proizvodnje: 1965.
Trajanje: 19 minuta
Jezik: nijemi film
Država: Mađarska
Tehnika: kolor

Lirska filmska posveta, na razmeđi poeme i simfonije, smontirana od kaotičnih kadrova, fenomenu iz filozofije poznatom kao konjstvo konja. Mađarski je ravničarski film, uz američke mitske pandane, zacijelo najiscrpnije okno talogu čovjekovog odnosa s ovom životinjom. Prvi od samo sedam profesionalnih filmova koje je snimio prerano preminuli Zoltán Huszárik (1931-1981), paradoksalno – jedan od najutjecajnijih istočnoeuropskih modernističkih sineasta.

Péter Tímár – Raster

Izvorni naziv: Raszter
Godina proizvodnje: 1979.
Trajanje: 34 minute
Jezik: nijemi film
Država: Mađarska
Tehnika: kolor

Péter Tímár najznačajniji je mađarski ekspert za klasične, analogne filmske specijalne efekte, istovremeno i aktivan režiser. Ovaj eksperimentalni film, prema nekim izvorima snimljen dvije godine ranije nego što je službeno potvrđeno, izostavljen je čak i iz prezentacije autorovog opusa na imdb portalu. U pitanju je vrlo neobičan ignorantski postupak, jer Raster je iznimno atraktivan i, posebno s obzirom na doba nastanka, tehnički više nego dostatno progresivan film.

Péter Tímár – Freskó

Izvorni naziv: Freskó
Godina proizvodnje: 1983.
Trajanje: 15 minuta
Jezik: nijemi film
Država: Mađarska
Tehnika: crno-bijelo/kolor

Eksperimentalni, atraktivni križanac, found footage kolaž garniran sporadičnim, naoko vrlo bizarnim i višeslojnim, autorskim kadrovima, inspiriran tradicionalnom indijskom muzikom. Razgolićena opresija, te istovremeno i efektno dovitljiva egzistencijalistička meditacija o ishodištima moderne, ponekad tumačena i kao kritika socijalizma i nehumane društvene automatizacije.

slijede:


23.09.
Gábor Bódy – Američko poprsje (1975)

30.09.
Béla Tarr – Obiteljsko gnijezdo (1979)