Kino klub Split

Pretraživač

Newsletter

Home

Linkovi

Korisnici

Log In

Projekcija: Michael Anderson – Logan`s Run (1976)

U nedjelju 14. siječnja (termin je vanredno pomaknut s petka zbog dolaska gostujućih prezentera na čije autorske večeri vas također pozivamo) s početkom u 20.30 h možete prisustvovati drugoj projekciji iz trotjednog (plus bonus projekcija) ciklusa Atompunk Era Cinema. Riječ je o filmu Logan`s Run (1976) slavnog britansko – internacionalnog redatelja veterana Michaela Andersona (1920). Logan`s Run, film dobitnik Specijalne nagrade američke filmske akademije za napredna tehnička rješenja (vizualni i specijalni efekti), koja se ponekad tumači i u kontekstu specifičnog hollywoodskog odnosa s primarnim konceptom filmske avangarde, kultno je autorovo žanrovsko (SF) remek – djelo. Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli, sretna nova godina…

 

Michael Anderson – Logan`s Run 

Britansko – internacionalni filmski veteran Michael Anderson (1920) jedan je od rijetkih (uz vršnjaka Lewisa Gilberta, te nekoliko manje relevantnih umirovljenika) živućih autora vezanih uz velike filmske studije koji su redateljske karijere fundirali u periodu prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Kao asistent režije plasirao se 1938., a vlastite je projekte počeo autorizirati nakon iskustva suradnje s Peterom Ustinovom (1921-2004) kojeg je upoznao tijekom vojne službe. Za produkcijsku firmu Associated British Picture Corporation odradio je pet prilično uspješnih projekata tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, od kojih je najpoznatija adaptacija Jules Verneovog romana Around the World in 80 Days (1956) nominirana za Oscara. Potom je, kao internacionalni freelancer s reputacijom filmskog majstora, radio za Marlon Brandoovu produkcijsku agenciju Pennebaker, preuzimao projekte koje su odbacivali Alfred Hitchcock (The Wreck of the Mary Deare iz 1959. s Gary Cooperom i Charlton Hestonom) i Anthony Asquith (The Shoes of the Fisherman iz 1968.), da bi, zahvaljujući prvenstveno potonjem projektu, postao vanjski suradnik mastodontskog Metro-Goldwyn-Mayera. Taj bi se angažman mogao tumačiti i činjenicom kako je Anderson, zbog umjerenog box office kraha filma The Shoes of the Fisherman, prvog uratka koji koji mu je financirao MGM, osjećao potrebu da se oduži investitoru (osigurani su mu fantastični uvjeti), te radom na idućim projektima vrati dio izgubljenih sredstava. Do ozbiljenja novog produkcijsko – distribucijskog ugovora s MGM-om surađivao je sa njihovim partnerima Columbia Pictures i Warner Bross na nekoliko zapaženih projekata, a onda je, 1976. realiziran Logan`s Run. Logan`s Run, dobitnik Specijalne nagrade američke filmske akademije za napredna tehnička rješenja (vizualni i specijalni efekti), koja se ponekad tumači i u kontekstu specifičnog hollywoodskog odnosa s primarnim konceptom filmske avangarde, kultno je autorovo žanrovsko (SF) remek – djelo koje je u kino distribuciji inkasiralo pedesetak milijuna dolara i omogućilo mu da režira neke produkcijski zahtjevnije filmove kao što je, primjerice, Orca (1977). Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća Anderson se autorski donekle pogubio režirajući osrednje žanrovske hibride i televizijske projekte, a jedan od zapaženijih filmova iz tog perioda bio mu je kontroverzni The Jeweller’s Shop (1988) koji je utemeljen na literarnom tekstu pokojnog vatikanskog poglavara Karola Wojtyle. Aktivnu karijeru je pred umirovljenje okončao filmom The New Adventures of Pinocchio (1999), blijedim sequelom još blijeđeg projekta The Adventures of Pinocchio (1996) u režiji Stevea Barrona, nakon čega se povukao u relativnu izolaciju. U okviru Atompunk ciklusa u organizaciji Kino kluba Split prikazujemo prethodno naznačeni Andersonov film Logan`s Run, distopijsku grotesku utemeljenu na istoimenom romanu Williama F. Nolana i Georgea Claytona Johnsona koju je skriptirao David Zelag Goodman. Logan`s Run je, gledano s vremenske distance, jedinstveno fenomenalno filmsko ostvarenje čija je realizacija u zadanim produkcijskim uvjetima prvenstveno omogućena zahvaljujući prethodnom plasmanu i pozitivnoj globalnoj recepciji SF filmskih eksperimenta kao što je bio, primjerice, Westworld (1973) Michaela Crichtona ili paralelno promovirani Futureworld (1976) Richarda T. Heffrona. U filmu glume Michael York, Jenny Agutter, Richard Jordan, Roscoe Lee Browne, Farrah Fawcett i Peter Ustinov, a dramaturška os konstruirana je na spekulaciji o distopijskom društvu budućnosti (23. stoljeće) u kojem će se ljudski život prisilno dokidati nakon nastupanja procesa starenja (u romanu s 21, a u filmu s 30 navršenih godina života) kako bi bilo moguće održavati predominantni iracionalni mladenački hedonistički lifestyle kojem prijeti overpopulation sindrom kao logična posljedica nekontrolirane raskalašenosti. Geodezijskom strukturom na koju se svela materijalna civilizacija upravlja računalo koje kontrolira sve egzistencijalne procese, uključujući i “racionalnu” reprodukciju, a većina stanovnika pristaje na dobrovoljnu smrt (eutanaziju) tijekom “karusel rituala vaporizacije” uz vjeru u naprednu reinkarnacijsku paradigmu koja im se nudi kao olakšanje. Kristali implantirani na dlanovima simbolično registriraju protok vremena i sugeriraju trenutak da se ode u smrt. Odbjegli iz makabrične socijalne situacije markiraju se i progone kao “runners”, a lovi ih i likvidira elitni policijski tim specijalaca pod ingerencijom agenture “Deep Sleep” koji se nazivaju “sandmen”. Uprava strukture pretpostavlja kako su preživjeli bjegunci (njih nešto preko tisuću) pronašli svoje elizejsko utočište (Sanctuary), mitsko mjesto u “vanjskom svijetu” na kojem su nastavili mirno stariti. Središnje računalo povjerava zadatak lociranja i razaranja Sanctuarya jednom od sandmana pod kodnim imenom Logan 5. Već iz ovog krokija razvidno je kako je filmska futuristika filma Logan`s Run donekle sukladna s poetikom Ridley Scottovog Bladerunnera (1982) iako se radi o posve oprečnim projektima kada su u pitanju razmatranja formalnih aplikacija autorskih filmskih stilova. William F. Nolan i George Clayton Johnson objavili su svoj roman manje od godinu dana ranije od romana Do Androids Dream of Electric Sheep? (1968) Philipa K. Dicka, što nameće dodatnu komparativnu obavezu analitičarima razvojnih matrica suvremenog SF stvaralaštva. Iako je prvobitna namjera producenata iz MGM-a (Logan`s Run je trebao biti dovršen nekoliko godina ranije) bila neposredno parirati velikim SF spektaklima iz šezdesetih godina prošlog stoljeća kao što su 2001: A Space Odyssey (1968) Stanleya Kubricka ili Planet of the Apes (1969) Franklina J. Schaffnera, kritika je već nakon premijernih prikazivanja uglavnom uočila određene sličnosti s postapokaliptičnim znanstvenofantastičnim trilerom Soylent Green (1974) Richarda Fleischera, kao i s prethodno navedenim filmovima Westworld i Futureworld. Slijedom svega navedenoga, može se kazati kako je Logan`s Run, uz Aliena (1979) u režiji Ridleya Scotta, prekretnički film u kontekstu formiranja filmske estetike SF žanra koja će obilježiti produkcijski plodne osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća. Logan`s Run je bio i prvi filmski projekt za koji je korišten Dolby Stereo zvuk u kombinaciji sa 70mm printom, a snimatelji (Ernest Laszlo je angažiran kao direktor fotografije) su pionirski testirali i nekoliko širokokuktnih objektiva kojih do tada nije bilo u upotrebi. Autor filmskog soundtracka je Jerry Goldsmith. Producentsko – distribucijski gigant Warner Bross već petnaestak godina priprema remake o čemu povremeno izvještavaju filmski portali poput Cinema Blenda (https://www.cinemablend.com).

Trajanje: 119 minuta

Država: SAD

Jezik: engleski (hrvatski titlovi)

Tehnika: kolor

 

Atompunk Era Cinema

Kao jedan od derivata (sekundarnih subžanrova) subkulturne matrice cyberpunka, futurističkog art križanca utememeljenog na anarho-estetici proskribiranih marginalnih skupina u uvjetima ubrzanog tehničko – tehnološkog razvoja, atompunk (ili, kako se ponekad naziva – atomicpunk) pravac je koji referira na period preddigitalnog vremenskog isječka u okviru razvoja moderne dvadesetog stoljeća (1945-1965). Radi se o tzv. atomic age periodu kojega su neki autori posljedično skloni sagledavati i u (post/pod)kontekstu naknadno registriranog omasovljenja hippy pokreta s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, te eskalacije novog spiritualizma sedamdesetih utemeljenog na opservacijama autora poput Timothya Learya (1920-1996), što atompunk ikonografiju čini uvijek iznova relevantnom i ataktivnom kada su u pitanju nove generacije apsorbenata zainteresirane za fenomene poput paranoidnog straha od komunista, globalnih teorija urote, svemirskih letova, vanzemaljske inteligencije, distopijske stilistike totalitarnih režima, stripova i superjunaka, destruktivne militantne moći, radioaktivnosti, te undergound umjetnosti u gabaritima koje se (vremenom) plasirala i produkcijski znatno bremenitija atompunk kinematografija.

“Atompunk Era spirituality is when all the ideas passed down from Theosophy and Spiritualism started to get aliens attached to them.”

(Paul Shapera, američki autor)

Pedesete godine prošlog stoljeća, dakle – period procvata atompunk estetike, obilježene su, između ostaloga, hiperprodukcijom jeftinih (mahom američkih) SF filmova, što je kao logičnu posljedicu naknadno nametnulo sistematizaciju većeg dijela produkcijskog C-Z filmskog taloga iz navedenog perioda u pretinac atompunka kao sekundarnog subžanra znanstveno-fantastičnog i futurističkog filma. Klasični atompunk radovi, danas stari i preko šezdeset godina, uglavnom su, zbog dokidanja autorskih prava i izmještanja u public free domenu, široko dostupni na kanalima poput youtube-ovih, pa su, prigodno, izostavljeni iz ovog ciklusa u organizaciji kino kluba Split. Dakle, umjesto nekih kultnih ranih ostvarenja kao što su Destination Moon (Irving Pichel, 1950), The Day the Earth Stood Still (Robert Wise, 1951), The Thing from Another World (Christian Nyby, 1951) ili When Worlds Collide (Rudolph Mate, 1951) – koje uzgred preporučujemo zainteresiranim gledateljima – prikazati ćemo filmove iz post-trendovskog perioda šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća za koje bi se moglo kazati kako predstavljaju idealan temeljac retrofuturističkog (steampunk) koncepta koji je postao neizostavni sastojak nove globalne kinematografske produkcije.   

“The Atomic Age is here to stay – but are we?”

(Bennett Cerf, američki izdavač)

 

Ciklusom su objedinjeni filmovi:

05.01.2018. Saul Bass – Phase IV (1974);

12.01.2018. Michael Anderson – Logan’s Run (1976);

19.01.2018. M. Karjukow & O. Koberidze – Mechte navstrechu (1963);

te (uz ciklus):

26.01.2018. Andrew Currie – Fido (2006)

 

Darko Duilo